Hip_Urednik
Kronični nedostatak ugljena i loše stanje termoelektrana uzroci su pada proizvodnje električne energije u Bosni i Hercegovini. Dugotrajna suša smanjila je vodostaje rijeka, pa i hidroelektrane rade minimalnim kapacitetom. U godini u kojoj malo toga možemo učiniti, kupujemo sve više električne energije po cijenama koje su od početka mjeseca doživjele drastičan skok, pa megavat-sat na mađarskoj burzi košta čak 270 do 330 eura, piše Avaz.
Nakon što je zbog nedostatka ugljena i kašnjenja u rješavanju imovinsko-pravnih odnosa na novom eksploatacijskom polju zaustavljen rad Rudnika i termoelektrane Ugljevik (RiTE), Elektroprivreda RS-a plaća blizu tri milijuna maraka dnevno za uvoz električne energije. Povećanje cijena električne energije već je izvjesno, u RS-u se spominje povećanje od čak 50 posto, ali hoće li nagomilani problemi u ovom sektoru dovesti građane Bosne i Hercegovine do smanjenja i mraka?!
-Mislim da nećemo ostati u mraku, ali ćemo se vrlo brzo suočiti sa zahtjevima elektroprivreda da povećaju cijenu za kućanstva. U RS-u je to neizbježno, i to već od Nove godine, jer postoje takve sumnje da je teško očekivati da će bez drastičnog povećanja cijena električne energije ostati “iznad vode”. TE Ugljevik nema ugljena i malo je vjerojatno da će ga imati u doglednoj budućnosti. JP EPBIH teško može pokriti potrošnju svojom proizvodnjom bez kupnje električne energije. Istovremeno, nekvalitetni i skupi ugljen ponovno se kupuje od Lagera, dok blok 4 TE Tuzla, prema nalogu inspekcije, mora ići na tehnološki minimum – kaže energetski analitičar Almir Muhamedbegović.
Energetski stručnjak, bivši direktor EPBIH, Amer Jerlagić, ocjenjuje situaciju kao tešku, a ako se problemi ne riješe, ne isključuje ozbiljnu nestašicu električne energije.
-Glavni problem s opskrbom električnom energijom u Bosni i Hercegovini je proizvodnja, kako iz termoelektrana, tako i iz hidroelektrana, koja je znatno niža od uravnotežene proizvodnje na razini godine. Ako dvije od tri elektroprivredne tvrtke u Bosni i Hercegovini ne nabave dovoljne količine ugljena do kraja godine, onda se mogu očekivati crni scenariji – nestašice i smanjenja ponude. Kronični problem s nedostatkom ugljena doveo je do situacije u kojoj smo od regionalnog lidera u izvozu došli do stanja u kojem smo postali ovisni o uvozu – ističe Jerlagić.
