Hip_Urednik
Bivši hrvatski ministri vanjskih poslova Miomir Žužul i Mate Granić ocijenili su da je za Hrvate u Bosni i Hercegovini nastupio trenutak velikih političkih prilika nakon objave izbornih rezultata. Pritom su naglasili ključnu podršku hrvatske vlade, uz napomenu da američka politika neće nametati rješenja, već će podržati svaki unutarnji dogovor baziran na načelima Daytonskog mirovnog sporazuma.
Ova prilika proizlazi iz ostvarene “velike pobjede” i konačnog dobivanja legitimne članice Predsjedništva BiH, što bi Hrvatima moglo otvoriti mnoga dotad zatvorena vrata. Posebno se ističe aktualni zaokret američke vanjske politike prema BiH. Žužul je to opisao kao “vrlo pozitivan momentum”, u kojem i Hrvatska može odigrati značajnu ulogu u otvaranju novih perspektiva.
Živeći s obje strane Atlantika, Žužul je izrazio uvjerenje da je ovo veliki trenutak za Bosnu i Hercegovinu, u kojoj su Hrvati ne samo integrirani, već mogu biti i predvodnici. Naglasio je da put BiH prema NATO-u i Europskoj uniji “ide preko i uz vodstvo i podršku Hrvata i podršku Republike Hrvatske”, smatrajući da oni koji to ne shvaćaju “ili se prave da ništa ne razumiju ili stvarno ništa ne razumiju”.
S druge strane, Mate Granić, bivši hrvatski ministar vanjskih poslova iz ratnog vremena, ukazao je na izuzetno složenu međunarodnu situaciju, obilježenu rusko-ukrajinskim sukobom, stanjem na Bliskom istoku i nemirima u Europi. U tom kontekstu, istaknuo je da se premijer Andrej Plenković i hrvatska vlada “jako dobro nose s tom situacijom”, kako unutar Europske unije, tako i u regiji, što predstavlja “najčvršću podršku Hrvatima u BiH”.
Granić je, osvrćući se na mogućnost lobiranja prema američkoj administraciji, izrazio vjerovanje da postoje i drugi kanali za jačanje položaja Hrvata u BiH, pri čemu je podrška hrvatske vlade ključna. “Puno važnije od toga je vrlo jasna politika koju demokratski svijet prepoznaje, a to je ono što u ovom trenutku radi Hrvatska vlada,” objasnio je. Također je naglasio kako je “izuzetno važno i dobro da su Hrvati u BiH sami odlučili tko će biti njihov član Predsjedništva, gospođa Filipović”.
Žužul je dalje pojasnio kako američka administracija zasigurno neće nametati rješenja za Bosnu i Hercegovinu, jer to nije činila ni u Daytonu, gdje je sve na kraju ispregovarano. Međutim, naglasio je da se o svim rješenjima može raspravljati i da će Amerikanci prihvatiti dogovor tri naroda.
Prema njegovom čvrstom uvjerenju, izmjena Izbornog zakona i njegovo usklađivanje s biti Daytonskog sporazuma “je moguće, to je realno i to će se po čvrstom uvjerenju i dogoditi.” Žužul je također istaknuo da je promjena strukture, koncepta i okvira Bosne i Hercegovine moguća i da se o tome pregovaralo, odbacujući tvrdnje da je “nelegitimno pregovarati o trećem entitetu ili bilo kojoj drugoj soluciji”. Upozorio je da je “unitarna Bosna i Hercegovina” nemoguća solucija jer bi to značilo da “jedan narod de facto politički okupira druga dva naroda”.
U konačnici, svaki model za BiH mora se bazirati na Daytonskom sporazumu, a potom nadograditi, podrazumijevajući političku ravnopravnost tri konstitutivna naroda.
