Hip_Urednik
Bosna i Hercegovina uvozi alarmantnih 80% hrane koju potroši, dok domaća poljoprivreda jedva podmiruje petinu potreba, suočavajući se s dubokom krizom koja prijeti ekonomskoj sigurnosti i standardu građana. Proizvodnja hrane u zemlji postaje sve zahtjevnija i neizvjesnija zbog visokih troškova, niskih otkupnih cijena i snažnog uvoza, što mnoge poljoprivrednike tjera na odustajanje.
Ova zabrinjavajuća ovisnost o uvozu znači da domaća proizvodnja može zadovoljiti tek 20 posto ukupnih potreba za hranom. Jesenja sjetva je i ove godine skuplja nego ranije, a nepovoljne vremenske prilike dodatno otežavaju situaciju, gurajući poljoprivrednike u sve veće rizike.
Podaci Vanjskotrgovinske komore BiH ukazuju na razmjere problema: samo u prvih šest mjeseci ove godine, na uvoz mesa, voća, povrća, mliječnih proizvoda i živih životinja potrošeno je više od 720 milijuna maraka. Najviše se uvozilo meso, voće, povrće, mlijeko i jaja, što su osnovne namirnice.
Dražen Jović iz Poljoprivrednog dobra “Semberija” Bijeljina naglašava da BiH proizvodi tek oko polovine potreba za pšenicom, ističući da je prehrambena sigurnost stanovništva važnija od bilo koje druge. “Bili smo svjedoci u vrijeme korone kako su nam za par dana police marketa bile apsolutno prazne,” podsjeća Jović na ranjivost tržišta.
Dodatnu zabrinutost izaziva Jovan Vasilić iz Udruge potrošača “Zvono” Bijeljina, koji upozorava da se često uvozi hrana pred istekom roka trajanja, a neusuglašene zakonske regulative, poput one za zamrznuto meso (EU 6 mjeseci, BiH godinu dana), dodatno kompliciraju situaciju.
Kako bi se smanjila ova opasna ovisnost, sugovornici ističu potrebu za sveobuhvatnom analizom. Sreten Vučković iz Odjeljenja za poljoprivredu Grada Bijeljina naglašava važnost utvrđivanja koliko smo samodovoljni i koje potrebe podmirujemo, kako bi se pronašao balans i osigurali uvjeti za opstanak i razvoj domaćih proizvođača uz aktivnu podršku nadležnih institucija.
Ekonomist Sanel Halilbegović upozorava da se prenos povećanja cijena i troškova neizbježno prelijeva na krajnje korisnike. Građani Bosne i Hercegovine na kraju plaćaju najveću cijenu ove zavisnosti od uvoza, ne samo kroz sve skuplju hranu, već i kroz rizik da se, u slučaju ozbiljnijih globalnih kriza, suoče sa situacijom da namirnice neće moći kupiti ni po visokim cijenama.
