Hip_Urednik
Profesorica književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Tina Laco, upozorila je na alarmantne probleme u obrazovnom sustavu Bosne i Hercegovine, ističući preopterećenost učenika zastarjelim i nepotrebnim sadržajima, pretjerani pritisak na ocjene te nedostatak prostora za razvoj praktičnih vještina. Prema njenim riječima, dječji mozgovi zatrpavaju se hrpom beskorisnih informacija, što rezultira katastrofalnim međunarodnim rezultatima i sve većim stresom za sve sudionike obrazovnog procesa.
Laco, koja je i teatrologinja i glumica, u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne navela je brojne primjere, poput projekata iz biologije gdje se istražuju opskurne životinjske vrste ili uči o detaljnim slojevima šuma u Rusiji, kao i podacima o BDP-u Čilea ili Trinidada i Tobaga. Smatra da učenici usvajaju previše podataka koji im ne donose stvarnu životnu korist, dok istodobno ne razvijaju kritičko mišljenje i vještine potrebne za svakodnevni život.
Ozbiljnost problema potvrđuju i međunarodna istraživanja. BiH je na PISA istraživanju 2018. godine zauzela 62. mjesto od 79 zemalja, a nakon objave rezultata, kako Laco ističe, malo toga se promijenilo. Također je kritizirala prebrzu i nedovoljno pripremljenu reformu obrazovanja, upozoravajući na kvalitetu novih udžbenika te nedostatnu tehničku i kadrovsku opremljenost škola.
Poseban problem vidi u sustavu ocjenjivanja i pritiscima na postizanje izvrsnog uspjeha. Prosječne ocjene u školama su, prema njenom mišljenju, nevjerojatno visoke, stvarajući iluziju društva genijalaca, no to više nikome nije na ponos. Djeca osjećaju pritisak da moraju imati sve petice, roditelji su pod stresom zbog školskih obveza i sve češćeg plaćanja instrukcija, dok su prosvjetni djelatnici izloženi pritiscima roditelja koji žele utjecati na ocjenjivanje. Laco naglašava kako se prosvjetni djelatnici teško snalaze u takvom okruženju, gdje roditelji preuzimaju glavnu riječ.
Upozorila je i na zastarjele zakonske okvire koji otežavaju promjene u obrazovanju, ističući kako se često nailazi na zid uz argumentaciju da je sve učinjeno unutar postojećih akata. Smatra da, ako zakon nije dobar, treba ga mijenjati, te da postoji nedostatak volje i odgovornosti kod nadležnih. Kao ključne promjene predlaže smanjenje i prilagodbu nastavnih sadržaja, s naglaskom na praktična znanja te razvoj kritičkog mišljenja, argumentiranja i debatiranja. Posebno ističe potrebu da svaka škola ima psihologa, pedagoga i socijalnog radnika koji bi pružali potporu učenicima, uz pohvalu prosvjetnim djelatnicima kao herojima i djeci koja se unatoč svemu dobro snalaze.
U širem razgovoru, profesorica Laco dotaknula se i tema poput identiteta i odnosa prema drugome, ulozi umjetnosti i književnosti u očuvanju dijaloga, jezičnim normama, ministrici prosvjete i znanosti, važnosti kazališta i knjige u vremenu digitalnog otuđenja, projektu Mali teatar, tzv. kulturi otkazivanja te načinima kako klasičnu književnost približiti mladima.
