Hip_Urednik
Dvadesetsedmogodišnji Marko Nešković iz loparskoga sela Kozjak primjer je mladog poljoprivrednika koji s uspjehom vodi obiteljsko imanje od 800 dunuma i vjeruje u budućnost života na selu. Njegov put do uspješnog stočara, koji danas broji 30 muznih grla i veliku površinu pod usjevima, započeo je nekonvencionalnom odlukom u osnovnoj školi kada je novac za ekskurziju uložio u kupovinu prvih ovaca.
Ljubav prema životinjama bila je presudna u Markovoj odluci da ostane na ognjištu i posveti se poljoprivredi. Nakon početnih ovaca, prebacio se na uzgoj krupne stoke, smatrajući je lakšom za čuvanje. S vremenom je broj grla značajno porastao, s osam na trideset muznih krava, junica i teladi, zahvaljujući strategiji zadržavanja ženskih potomaka. Iako se fokus prebacio na goveda, Marko je zadržao i desetak ovaca pasmine Ile-de-France.
Ulaganja u farmu su se povećala, pa je uz staru staju izgrađen i novi poluotvoreni objekt za smještaj 12 grla. Marko naglašava važnost dobrih uvjeta za stoku, uključujući ishranu, zdravlje i adekvatne objekte, kao ključne faktore za ostvarivanje dobiti. Iako se ne opredjeljuje za samo jednu pasminu, farma se fokusira na selekciju i mliječnost, s većinom grla simentalske pasmine. Mladi poljoprivrednik razmišlja unaprijed, osiguravajući hranu za stoku za dvije godine, pri čemu veći dio kukuruza sa 180 dunuma završava u silaži.
Unatoč procjeni da obiteljsko gospodarstvo može solidno živjeti od desetak grla, svakodnevna poskupljenja predstavljaju prijetnju. Cijena mlijeka od 75 pfeniga po litri je nedovoljna, no tu razliku nadomještava dobra cijena teladi za tov, koja se lako prodaje, dostižući oko 14 maraka po kilogramu žive vage za grla do 150 kilograma. Markovu farmu dodatno čini efikasnom njegovo obrazovanje veterinarskog tehničara, što značajno smanjuje troškove, jer većinu posla obavljaju sami, pozivajući veterinara samo u slučaju komplikacija pri teljenju.
Nedostatak radne snage predstavlja sve veći problem, ali se Marko i drugi farmeri udružuju i pomažu jedni drugima, posebno tijekom pripreme kukuruzne silaže. Problem s vodom na Majevici je također izražen; osim skupljanja kišnice, ljeti se dnevno dovozi i do 3.000 litara vode iz jezera i bunara, što povećava troškove proizvodnje. Republički poticaji za mehanizaciju i podrška poljoprivrednicima mlađim od 40 godina su od velike važnosti, a Marko vjeruje da je poljoprivreda jedan od ključnih smjerova razvoja cijele regije.
Marko ističe da se nikada nije pokajao što je ostao na obiteljskom gospodarstvu, privržen tradicionalnom načinu života, stočarstvu i selu u kojem namjerava provesti cijeli život. Osnovao je obitelj i nedavno dobio kćer, kojoj planira prenijeti ljubav prema poljoprivredi, živeći po načelu “bolje biti loš gazda, nego dobar sluga”.
