Kad je sredinom ožujka objavljeno da je jedan Splićanin, pozitivan na COVID-19, “šetao” po Domu zdravlja i tako zarazio nekoliko ljudi, činilo se da je riječ o prvome u nizu neodgovornih ljudi koje se ne brinu ni za sebe ni za druge oko sebe. Taj je čovjek sada izišao iz bolnice pa smo, jamčeći mu anonimnost, s njime razgovarali. Prvo, zašto želi biti anoniman?
– Prvo i osnovno – moj posao od mene zahtijeva suzdržavanje od bilo kakvog medijskog istupanja koje nije izravno povezano s poslom. Nadalje, ne želim da me se u budućnosti identificira kao „šetača“ ili kao „lika koji je zarazio pola Doma zdravlja“. Moja intencija je iznijeti cjelovit i točan slijed događaja i pokazati kako u tom slijedu događaja apsolutno nitko nije pogriješio ili bio neodgovoran, nego su svi radili svoj posao, a moja situacija je niz čudnih okolnosti. Ishod je, ipak, pozitivan, ispričao je za Slobodnu Dalmaciju.
Kad ste se razboljeli?
– Razbolio sam se u petak 13. ožujka – petak trinaesti! – kada sam osjetio da imam povišenu temperaturu. Bila je 38 stupnjeva. Od tog dana pa praktički sve do izlječenja imao sam dva simptoma: konstantno visoku temperaturu, preko 38 stupnjeva, koja se mogla samo kratkotrajno sniziti paracetamolom, i ustrajni, jaki, intenzivan suhi kašalj koji je povremeno zbog svojeg intenziteta dovodio do grčeva u trbuhu, pa i do povraćanja. Kašalj se javio dan-dva nakon temperature. Drugih simptoma nisam imao.
Jeste li u nekoj rizičnoj skupini?
– Ne! Imam 43 godine i nemam nikakvih kroničnih bolesti izuzev sezonske alergije na pelud, nisam pušač i ranije nikada nisam bio hospitaliziran. Iako se tada koronavirus bio javio u Zagrebu i još ga nije bilo u Dalmaciji, ja sam ipak već drugi dan bolesti, u subotu, pomislio da to ipak može biti koronavirus, pa sam odlučio opreza radi ostati kod kuće.
Znate li gdje ste se zarazili?
– Ne. Nisam uspio identificirati ni mjesto gdje sam se zarazio niti osobu od koje sam se zarazio. Zbog prirode posla kontaktiram s većim brojem nepoznatih osoba i posjećujem veći broj državnih institucija, moj jedini zaključak je da sam se tijekom radnog vremena zarazio bliskim kontaktom s osobom koja u tom trenutku ni sama nije bila svjesna da „nosi“ koronavirus.
Kad ste se javili svojoj liječnici?
– Prije nego što sam kontaktirao svoju liječnicu kontaktirao sam epidemiološku službu. Bilo je to u nedjelju 15. ožujka, trećeg dana moje bolesti. Epidemiolog mi je postavio niz pitanja o tome jesam li nedavno bio izvan Hrvatske i jesam li kontaktirao s osobama koje su bile izvan Hrvatske. Na sva pitanja moj odgovor je bio negativan pa je epidemiolog zaključio da nemam koronavirus jer, po njegovim riječima, „nisam bio izložen vanjskim kontaktima“, a u Hrvatskoj je tada postojala samo „vanjska transmisija virusa“.
Znači, javili ste se epidemiologu prije nego svojoj liječnici?
– Svoju liječnicu kontaktirao sam telefonski u ponedjeljak, dakle, četvrti dan bolesti, poslijepodne, iznio joj svoje simptome i priopćio joj mišljenje epidemiologa. Ona je izrazila sumnju da možda ipak imam koronavirus, te mi je preporučila ostanak kod kuće, mirovanje, čaj, paracetamol i prepisala mi je antibiotik Klavocin.
Nakon dva dana, u srijedu, simptomi se nisu smanjivali, pa je i moja liječnica kontaktirala epidemiologa, iznijela svoje sumnje, ali je epidemiolog i njoj ispričao isto: nema kontakta s osobama iz inozemstva, dakle nema vanjske transmisije, dakle nema korone! I ja osobno sam opet kontaktirao telefonski epidemiologa, s istim ishodom. Naravno, epidemiolozi su pritom slijedili tada važeći protokol, postavljali pitanja koja su po tada važećem protokolu morali postavljati i iz mojih odgovora izveli jedini zaključak koji su mogli izvesti.
Ipak, u medijima se pojavila informacija da ste “šetali” po Domu zdravlja i da ste vjerojatno zarazili još neke ljude.
– Ta priča se pojavila, ali ta priča je u velikom dijelu netočna i iznosi parcijalne, nepotpune i čak netočne činjenice, osobito što se tiče mojeg navodnog nasumičnog „šetanja“ po zdravstvenim ustanovama. Naime, moja liječnica, vođena mišljenjem epidemiologa kako ja nemam koronu, rekla mi je da u četvrtak 19. ožujka dođem kod nje na pregled i vađenje krvi, nakon čega me poslala na snimanje pluća. Nalaz krvi je ukazivao na nekakvu virusnu upalu, ali pluća su bila čista.
Dakle, naglašavam, moja liječnica se prethodno osobno konzultirala s epidemiolozima, a i ja sam to učinio u čak dva navrata, i dobila je njihovo mišljenje kako ja ne mogu imati koronavirus. Tek nakon tako pribavljenog mišljenja poslala me je na vađenje krvi i rendgensko snimanje. Taj dan, 19. ožujka, bio je prvi dan nakon što sam se razbolio da sam uopće izišao iz svog stana. Apsolutno ničije neodgovornosti tu nije bilo, a ponajmanje moje liječnice ili mene osobno, i sve je učinjeno nakon prethodne provjere i konzultacije s epidemiološkom službom.
To je, čini se, bila igra gluhih telefona.
– Vezano za moje navodno „šetanje“ po zdravstvenim ustanovama, važno je naglasiti sljedeće: nakon vađenja krvi i snimanja pluća, simptomi se i dalje nisu smanjivali, pojačavali su se, pa mi je liječnica istog dana, u četvrtak, prepisala i Sumamed. Nakon dva dana uzimanja Sumameda, dakle, u subotu 21. ožujka, meni se simptomi i dalje ne smanjuju pa moja liječnica još jednom kontaktira epidemiologa, iznosi mu moju kliničku sliku i pita je li moguće da ipak imam koronavirus.
Epidemiolozi opet, još jednom, navode da ja nisam suspektan na koronavirus, ali savjetuju da odem u bolnicu radi pregleda i konzultacije s infektologom. To sam i učinio u subotu poslijepodne i to je bio moj drugi izlazak iz stana nakon što sam se razbolio.
Toliko o ‘šetanju’.
– Moj rođak me automobilom odvezao do Zaraznog odjela KBC-a Split, gdje infektologinji iznosim stavove epidemiologa o tome da nemam koronavirus. Ona pregledava moje nalaze i preporučuje dovršenje terapije Sumamedom, pa ako se stanje ne popravi, predlaže javljanje na internistički odjel bolnice. Još jednom ponavljam – sve je to učinjeno nakon što su epidemiološke službe u dva navrata mojoj liječnici i meni rekle da nisam suspektan za koronavirus, a ja sam izvan svog stana proveo sveukupno možda dva ili tri sata, i pritom kontaktirao s najnužnijim minimumom osoba, noseći pritom masku i rukavice.
I što je bilo poslije?
– Nakon što ni 22. ožujka, u nedjelju, terapija Sumamedom nije dala rezultata, simptomi i dalje isti, nema promjene, obratio sam se internističkom odjelu KBC-a u pokušaju da dogovorim pregled za ponedjeljak. Tek tada netko od tamošnjih liječnika zaključuje da ja imam simptome bolesti COVID-19 i dogovara mi testiranje. Testiran sam u nedjelju poslijepodne, a u utorak ujutro 24. ožujka priopćeno mi je da sam pozitivan i da trebam doći u bolnicu.
Dakle, 13. ste se razboljeli, a 24. ožujka je potvrđeno da bolujete od korone?
– Da. Hospitaliziran sam toga dana u 14 sati na Zaraznom odjelu KBC-a Split, u bolnici Križine, gdje sam proveo ukupno deset dana. Od deset dana boravka u bolnici, prva tri dana su simptomi ustrajali, da bi četvrti dan nestali i nisu se više javljali. Nisam se plašio, naprotiv, čak mi je bilo i malo lakše jer sam konačno doznao pravu dijagnozu i bio sam na najboljemu mjestu za izlječenje i oporavak.
Kako vam je tamo bilo?
– Sve bolničko osoblje prema meni, ali i prema svim drugim pacijentima, bilo je vrhunski profesionalno, ljubazno i uslužno. Briga i skrb su na najvišoj razini, a liječnici, sestre i drugo osoblje rade u složenim uvjetima, pod zaštitnom opremom koja je iznimno neudobna, a koju ne smiju skidati dok su na odjelu.
To znači da odrade cijelu smjenu u toj zaštitnoj opremi, bez mogućnosti uzimanja hrane, pića ili odlaska na toalet. Pritom moraju provoditi stroge mjere izolacije kompletnog odjela s pacijentima – i provode ih uspješno – što im dodatno komplicira posao, ali zbog toga razina i kvaliteta skrbi o pacijentima niti malo nije umanjena. Po mojem skromnom mišljenju, tim ljudima treba podići spomenik, jer sve to što rade, rade uistinu vrhunski.
Jeste li sad zdravi?
– Sad moram biti u izolaciji četrnaest dana i ako se u tom razdoblju ne jave nikakve komplikacije, ja se smatram izliječenim, ispričao je Splićanin koji je bolovao od kronavirusa za Slobodnu Dalmaciju.
