Ode mi jedan brat… Ode drugi…Ode najbolji prijatelj… Život u nas nije idealan. Otišli su svi… Prolazim gradom petkom večeri nigdje nikoga , tu i tamo neki zalutali pogled od par osoba…
Često se pitam zašto su moja braća , rođaci i prijatelji morali otić u bolji bijeli svit ? Jel to ono za što su se naši očevi borili ??
Nije lako ni našoj braći gore po Njemačkoj , Švicarskoj i Austriji al vidim kako su sretni kada dođu za blagdane. To je nešto neopisivo kada nakon dugo vremena s Berinovca vidiš Imocki…
Mati uvijek svašta pita
A on ko da nešto krije
Svaki put sve manje priča
Manje priča a više pije
Moj brat svaki put sve teže ode a sve lakše suzu pusti….
Budite pozdravljeni ma gdje god bili a nas nemojte zaboravit. Mi ćemo se još pokušat borit…
