Prosječna četveročlana obitelj u Bosni i Hercegovini može uštedjeti i do 100 KM mjesečno kupovinom proizvoda iz programa zaključanih cijena, pokazuju procjene Udruženja građana „Klub potrošača“ TK. Ova značajna ušteda predstavlja ključno olakšanje u kućnom budžetu, posebno za penzionere i druge ugrožene kategorije stanovništva, istaknula je predsjednica udruženja Gordana Bulić.
Koncept zaključanih cijena podrazumijeva dobrovoljno odricanje trgovaca od dijela profita kako bi ostali konkurentni, a ovakve mjere, iako nesavršene, donose vidljivo olakšanje potrošačima. U Bosni i Hercegovini, učešće troškova hrane u budžetu prosječne obitelji godinama je izrazito visoko, dostižući ranije alarmantne procente od 40 do 70 posto primanja, a danas je moguće i više. Mnoge porodice za svoja primanja mogu kupiti samo hranu, a često im ni za to ne preostaje dovoljno novca, pri čemu su posebno ugrožene višečlane obitelji, studenti i umirovljenici. Kupovine odjeće, aparata ili galanterije često se odgađaju za bolja vremena.
Domaće tržište ostaje izrazito ranjivo zbog velike ovisnosti BiH o uvozu ključnih roba poput energenata i žitarica. Svaki poremećaj na svjetskom tržištu ili kašnjenje isporuka vrlo brzo se odražava na maloprodajne cijene, što građani osjete gotovo odmah. Globalni sukobi, od Bliskog istoka do Ukrajine, dovode do rasta nesigurnosti, a male zemlje poput BiH najbrže osjete posljedice. Rast cijena je neumoljiv, opravdan i neopravdan, ali ga na kraju plaća potrošač, navodi Bulić.
Bulić sumnja na manipulaciju cijenama hrane, s obzirom na to da su cijene odjeće, aparata i galanterije stabilne, iako i za njihovu proizvodnju i dopremu do maloprodajnog mjesta treba energija. To, prema njenim riječima, ukazuje na to da proizvođači i trgovci hranom ostvaruju značajne zarade i profite, budući da je hrana nužna i ne može se odgoditi. Podaci Udruženja pokazuju da je rast cijena osnovnih namirnica u posljednjih pet godina dosegao između 40 i 100 posto.
Posebno problematičnom praksom ocjenjuje prodaju goriva i drugih roba iz starih zaliha po cijenama budućih nabavki, koje su često više. Takva praksa, gdje se nafta kupljena po jednoj cijeni prodaje po višoj samo zbog očekivanog poskupljenja, dešava se i s žitaricama, brašnom i drugim strateškim robama. Iako poskupljenja izazivaju nezadovoljstvo, Bulić napominje da se najčešće pritužbe potrošača ne odnose na same cijene, već na nedostatak informacija. Većina građana razumije globalni kontekst, ali često nisu dovoljno upoznati s programima koji im mogu olakšati financijski teret, poput koncepta zaključanih cijena.












