Tijelom zaštitio suborce od drona: Ukrajinski veleposlanik dirljivim riječima odao počast sinu uglednog znanstvenika iz Ljubuškog

“Hrvat Toni Herceg dao je život za svoju ukrajinsku braću po oružju, zaštitivši ih vlastitim tijelom od neprijateljskog drona”. Svoju je objavu zaključio riječima: “Heroji ne umiru. Slava Herojima!”

Toni Herceg, Hrvat iz Bosne i Hercegovine i časnik Francuske vojske, poginuo je 6. svibnja 2025. u Luhanskoj oblasti u Ukrajini. Iz diplomatskih izvora neslužbeno je potvrđeno da je imao i hrvatsko državljanstvo, a ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Vasilj Kirilič ga se danas prisjetio na društvenoj mreži X povodom godišnjice njegove pogibije.

Veleposlanik je uz Hercegovu fotografiju objavio citat: “Nitko nema veću ljubav od onoga koji daje život za svoje prijatelje…”. U nastavku je napisao: “Hrvat Toni Herceg dao je život za svoju ukrajinsku braću po oružju, zaštitivši ih vlastitim tijelom od neprijateljskog drona”. Svoju je objavu zaključio riječima: “Heroji ne umiru. Slava Herojima!”.

Inače, Toni Herceg, jedan od trojice sinova svjetski priznatog hrvatskog znanstvenika dr. sc. Zdenka Hercega iz Ljubuškog (Svjetska zdravstvena organizacija), bio je časnik francuske vojske koji je svoj život izgubio u misiji zaštite ljudskog dostojanstva i slobode na istoku Europe. Rođen u Edinburghu, djetinjstvo je proveo u Londonu, Beču i Zagrebu, a odrastao je u Francuskoj. Ipak, njegova duša ostala je duboko vezana za Hrvatsku, gdje je i pokopan. Toni se 2018. pridružio elitnoj padobranskoj brigadi (Brigade Parachutiste) u kampu Caylus pokraj Toulousea, gdje je završio interventnu padobransku obuku. Potom je postao pripadnik znamenite RIMA-e (s bazom u Fréjusu), s kojom je sudjelovao u brojnim međunarodnim misijama, uključujući i četveromjesečni boravak u afričkom Maliju (Opération Barkhane) te angažmane na istočnom Mediteranu. S vremenom je unaprijeđen u čin glavnog narednika.

Uz aktivnu službu, Toni je završio i časničku izobrazbu te je postao certificirani vojni instruktor, čime je dodatno potvrdio svoje vojno i ljudsko zvanje. Dakle, Toni nije bio samo elitni vojnik i časnik francuske vojske – bio je i mentor, uzor i istinski vođa. U veljači prošle godine, nakon sedmomjesečnog instruktorskog angažmana u Poljskoj, Toni se, zajedno s nekoliko suboraca, dobrovoljno priključio ukrajinskim snagama na sjeveroistoku zemlje, riskirajući pritom ne samo karijeru, već i vlastiti život. Njegova cjeloživotna predanost drugima okrunjena je činom krajnje žrtve. Prema izravnim svjedočanstvima suboraca, Toni je 6. svibnja 2025., tijekom žestokog napada dronom kamikazom na oklopno vozilo s ranjenicima, kao njihov zapovjednik, vlastitim tijelom zaštitio vrata transportera i tako spriječio prodor eksplozivne naprave. Život je dao, ali je time spasio živote svojih prijatelja i suboraca, među kojima je bilo više ranjenih, od kojih su se saznale pojedinosti o njegovom herojskom činu.

Toni je vjerovao da “sloboda nije besplatna”, a to uvjerenje, koje je nosio duboko u sebi, oblikovano je i hrvatskim povijesnim iskustvom. Njegova hrabrost, utemeljena na vjeri u Boga i ljubavi prema bližnjem, ostavila je neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali. Vjerovao je da svaka žrtva ima smisao, kao što svaka stanica u tijelu nosi trag ljubavi. Neka ta vjera bude utjeha svima nama koji ostajemo. Heroj Ukrajine Toni Herceg, posmrtno odlikovan najvišim ordenom za svoju žrtvu, ispraćen je na vječni početak u Hrvatskoj nakon oproštajnih svečanosti u Kijevu (katedrala i Majdan) i Francuskoj. U lipnju 2025., na zagrebačkom groblju Miroševac, pod vedrim nebom i uz najdirljivije počasti, oprostili smo se od Tonija Hercega – hrvatskog heroja, vojnika, prijatelja, sina, nećaka, kolega i čovjeka kojem su tri domovine – Hrvatska, Francuska i Ukrajina – iskazale duboko poštovanje.

Ispraćaj kakav se rijetko viđa i kakav mnogi nikada nisu doživjeli, dostojanstven i veličanstven, okupio je mnoštvo ljudi iz svih slojeva društva: pripadnike vojske i akademske zajednice, znanstvenike, kulturnjake, političke dužnosnike, predstavnike diplomatskog zbora, crkvene velikodostojnike, ali prije svega njegovu bližu i širu obitelj, te brojne prijatelje koji su u tišini i molitvi zahvalili Toniju za sve što je bio i što je ostavio iza sebe. Mnoštvo okupljenih na posljednjem ispraćaju, rijeka ljudi – neprekidna kolona prijatelja, rodbine i ljudi iz svih krajeva RH, BiH i svijeta, koje je Tonijeva hrabrost i žrtva dirnula – prolazila je tiho pokraj lijesa, zastajala u kratkoj molitvi, naklonu, iskazivala sućut obitelji. Bio je to prizor dubokog zajedništva i zahvalnosti.

Sprovodna misa, istinski dostojanstvena i ganutljiva, bila je koncelebrirana s čak osam svećenika – među njima su bili i svećenici bivši vjeroučitelji iz Francuske (don Benjamin Petrović i don Toni Oršolić), predstavnik Ukrajinske grkokatoličke crkve – a predvodio ju je generalni vikar Vojnog ordinarijata Republike Hrvatske don Ilija Jakovljević. U ozračju molitve i tišine, tri zastave – hrvatska, francuska i ukrajinska – presavijene na lijesu, kao da su se blago njihale na vjetru, simbolizirajući duboku povezanost pokojnika s trima domovinama koje su ga smatrale svojim. Izaslanik vojnog biskupa Jure Bogdana, don Ilija, u svojoj je propovijedi prenio biskupove riječi utjehe i brige za obitelj pokojnog Tonija te održao homiliju s riječima svetog evanđelja po Ivanu: “Isus uskrisuje Lazara. Ja sam Uskrsnuće i Život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će!” U svojoj propovijedi objasnio je Tonijevu nesebičnu spremnost, hrabrost i ljubav u borbi za slobodu jednog naroda. “Jer nitko nema veće ljubavi od ove: da tko položi život za svoje prijatelje!”

Ispraćaj je bio emotivan. Otac Zdenko, majka Slavica, braća Ivan i Josip, stričevi Nevenko i Vjekoslav, bratići i sestrične te mnogi bližnji s ponosom su i boli slušali riječi posvete. Posebno dirljiv trenutak zauvijek će ostati urezan u pamćenju prisutnih: ukrajinski veleposlanik Vasilj Kirilič, klečeći pred lijesom je rukom položenom na odru, u tišini i molitvi, zahvalio je Toniju na daru života – danu za slobodu Ukrajine. U toj jednostavnoj, a snažnoj gesti saželo se sve: poštovanje, bol, zahvalnost i nada.

Cvijeće je pristizalo iz svih krajeva svijeta – iz Francuske, Hrvatske, BiH, Njemačke, Poljske, Ukrajine, Velike Britanije, pa čak i iz daleke Australije i SAD-a. Bila je to tiha potvrda koliko je Toni dotaknuo živote ljudi diljem planeta. Na kraju riječi oproštaja uputio je njegov vjeroučitelj don Toni, koji se prisjetio tko je Toni bio: “Ti si svojom izvrsnošću i osmijehom sličio anđelu kojemu gotovo ništa ne treba reći, a već sve znaš. Vjerujem da rastemo tijekom života u spoznaji Onoga kojeg ti sada poznaješ, i kojem se nadamo doći, pridruživši se poslije ovoga života tebi i vjernim mrtvima.”