Hip_Urednik
Sve češći nestanci stranih radnika odmah nakon prve isplaćene plaće u Bosni i Hercegovini otvaraju ozbiljno pitanje zloupotrebe sistema radnih dozvola, sugerirajući da BiH mnogima služi tek kao usputna stanica na putu prema zemljama Europske unije. Nedostatak domaće radne snage prisilio je poslodavce širom Republike Srpske da se okrenu angažiranju radnika iz trećih zemalja, no pojedinačna iskustva ukazuju na rastući problem.
Jedan banjalučki poduzetnik, suočen s manjkom radnika, angažirao je nekoliko stranih državljana putem agencije specijalizirane za njihovo zapošljavanje. Objasnili su mu uvjete koje mora ispuniti, visinu plaće i sve procedure, što je on u potpunosti ispoštovao. Poslodavac je bio zadovoljan njihovim radom, ocjenjujući ih korektnima, te ih je povremeno i dodatno nagrađivao. Problemi su, međutim, nastali odmah nakon isplate prve plaće.
Tog dana radnici su bili zadovoljni zaradom i ništa nije ukazivalo na problem. Međutim, već narednog jutra nisu se pojavili na poslu. Nakon nekoliko sati izostanka, poslodavac je poslao radnika do kuće u kojoj su bili smješteni. Zatečena scena izazvala je nevjericu: kuća je bila prazna, bez radnika i njihovih stvari, kao da su preko noći nestali. Poslodavac je kontaktirao i agenciju koja ih je dovela, ali ni oni nisu imali nikakve informacije o njihovoj lokaciji.
Prema naknadnim informacijama do kojih je došao, radnici su nakon isplate dio novca poslali svojim obiteljima, a ostatak podigli s računa. Od tada ih više nitko nije vidio. Ovaj poslodavac se pita jesu li oni bili samo usputna stanica na putu prema Europskoj uniji, dodajući kako je čuo da je i ranije bilo sličnih slučajeva u Banjaluci.
Stručnjaci upozoravaju da s porastom broja stranih radnika u BiH raste i rizik od zloupotreba sistema. Među onima koji legalno dolaze na temelju radnih dozvola, može biti i pojedinaca kojima posao u BiH nije krajnji cilj. Oni, navode stručnjaci, mogu provesti mjesec ili dva radeći, čekajući priliku ili tražeći način da se ilegalno prebace u neku od zemalja Europske unije.
Takva praksa, ukoliko postane učestalija, mogla bi predstavljati ozbiljan izazov za nadležne institucije. Ipak, važno je naglasiti da ne treba stvarati pogrešnu sliku o svim stranim radnicima. Većina njih dolazi pošteno raditi i zaraditi za život, dok su incidenti i problemi poput opisanog rijetki.
Međutim, pojedinačni slučajevi nestanka radnika bez ikakvog objašnjenja pokazuju da postoji prostor za zloupotrebe sistema radnih dozvola. To otvara ključno pitanje: tko zapravo kontrolira strane radnike nakon što uđu u BiH i jesu li nekima od njih naša vrata samo prolazna stanica prema Zapadu.
