Koordinacija udruga HVO-a oštro je osudila političke istupe potpredsjednika SDA Harisa Zahiragića i poteze potpredsjednika FBiH Refika Lende, reagirajući na kvalifikacije poput “aparthejda” za Stolac i Mostar te nametanje kolektivne odgovornosti hrvatskom narodu. Udruge HVO-a ističu da takve izjave opterećuju odnose između Hrvata i Bošnjaka te pozivaju na dosljedne kriterije i jednaka mjerila za sve, postavljajući pitanje zašto ista osjetljivost izostaje kada se govori o položaju Hrvata u Bugojnu, Travniku i drugim sredinama.
Potpredsjednik SDA Haris Zahiragić nedavno je u jednom podcastu usporedio stanje u Stocu s južnoafričkim aparthejdom, tvrdeći da su problemi posljedica politike Herceg-Bosne te da bez uklanjanja njezinih “tekovina” neće doći do relaksacije odnosa. Kao povod su navedeni događaji u Mostaru i otpuštanje radnika iz komunalnog poduzeća, pri čemu Zahiragić nisku zastupljenost Bošnjaka u javnim poduzećima Stoca i Mostara (1-2%) uzima kao pokazatelj aparthejda.
Koordinacija udruga HVO-a odbacuje ovakav pristup, navodeći da “Herceg-Bosna” postaje refleksno objašnjenje svih društvenih i političkih problema u sredinama s hrvatskom većinom. Smatraju da se time ne vodi dijalog niti se traže rješenja, već se stvara narativ kolektivne odgovornosti hrvatskog naroda, što produbljuje nepovjerenje i ne odgovara činjenicama. Naglašavaju da javna rasprava mora počivati na činjenicama, dosljednim kriterijima i jednakim mjerilima za sve, umjesto na selektivnoj istini i jednostranom tumačenju prošlosti.
Udruge HVO-a s pravom pitaju gospodina Zahiragića kakvim će nazivom opisati stanje u Bugojnu, Travniku, Zenici, Kaknju, Konjicu i drugim sredinama gdje su Hrvati tijekom rata pretrpjeli teške zločine, progone i dugoročne posljedice, te gdje su gotovo potpuno nestali iz društvenog, političkog i institucionalnog života. Ako se broj zaposlenih u javnim službama uzima kao mjerilo za teške kvalifikacije, onda ista mjerila, ističu, moraju vrijediti za svaku općinu i svaki grad u Bosni i Hercegovini. Posebno su zabrinuti zbog nestalih Hrvata iz Bugojna i obitelji koje desetljećima tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, kao i zbog neriješenog pitanja zastupljenosti Hrvata u javnim institucijama i ostvarivanja ustavnih prava u spomenutim gradovima.
Dodatnu zabrinutost izaziva i posjet potpredsjednika Federacije BiH Refika Lende otpuštenim radnicima u Mostaru u pratnji Dževada Agića, protiv kojega je podignuta optužnica u predmetu vezanom uz humanitarni konvoj “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”. Udruge HVO-a pitaju kakvu političku poruku šalje takav nastup, zahtijevajući da isti moralni standardi vrijede za sve političke aktere u Bosni i Hercegovini.
Zaključno, Koordinacija udruga HVO-a neće prihvatiti selektivnu istinu niti politiku dvostrukih mjerila, te odbija da se hrvatski narod trajno prikazuje kroz prizmu kolektivne odgovornosti. Pozivaju na jednaka mjerila, jednako poštovanje svake žrtve i jednaku spremnost na suočavanje s prošlošću, bez obzira na nacionalnost počinitelja ili žrtve. Smatraju da samo istina koja vrijedi jednako za Mostar i Stolac, kao i za Bugojno, Travnik, Zenicu, Kakanj, Konjic i svako drugo mjesto stradanja, može biti temelj istinskog pomirenja i budućnosti Bosne i Hercegovine. Također, brane pravo Hrvatskog sabora da raspravlja o položaju Hrvata u BiH, ističući da je to ustavno pitanje Bosne i Hercegovine.











