Bosanskohercegovačke tržnice ove jeseni šokiraju građane cijenama domaćih proizvoda, s obzirom na to da je za samo tri kukuruza i pola bundeve zabilježen trošak od 40 konvertibilnih maraka. Ono što je nekada bilo mjesto masovne kupovine, sada je lokacija gdje se svaka marka pažljivo broji, a svježe, domaće namirnice postale su luksuz za mnoge, posebno za umirovljenike.
Građani diljem Bosne i Hercegovine opisuju ovogodišnju jesensku ponudu kao svježu, ali preskupu. Dok statistika bilježi prosjeke i prilagodbe, plaće i mirovine sve teže prate stvarne troškove života, što rezultira značajnim smanjenjem kupovne moći.
U Federaciji Bosne i Hercegovine prosječna neto plaća iznosi 1.757 maraka, dok je prosječna mirovina 885,61 maraka. Istovremeno, sindikalna potrošačka košarica dostiže iznos od 3.810,70 maraka. Slična je situacija i u Republici Srpskoj, gdje prosječna neto plaća iznosi 1.695 maraka, mirovina 725,56 maraka, a sindikalna potrošačka košarica 2.936,62 marke. Visoke cijene povrća, voća i mliječnih proizvoda posebno pogađaju umirovljenike, koji su među najredovitijim posjetiteljima tržnica.
Stanovnici Sarajeva potvrđuju da su cijene visoke, no ističu da se namirnice moraju kupovati unatoč tome što prihodi ne prate rast troškova. Jedna umirovljenica je izjavila: “E moje dijete, kakve su nam mirovine, dobro možemo i priuštiti išta. Mi smo umirovljenici. Izađem i kupim onoliko koliko mi novčanik dozvoljava.” Druga građanka dodaje: “Cijene se mijenjaju, na primjer, špinat i blitva. Cijene su visoke, sve je skupo, ali čovjek mora nešto kupiti. Sve je skupo za naše prihode.”
Prodavačica Suada Omanović objašnjava da su cijene više nego prošle godine, povezujući to s rastom cijena goriva i povećanim troškovima prodaje. “Što se tiče umirovljenika, oni najviše kupuju. To se osjeti kada dođe mirovina – osim pola kilograma, kupi se kilogram, dva,” navodi Omanović, ističući da se kupovina intenzivira nakon isplate mirovina.
I u Banjoj Luci građani se suočavaju sa značajnim udarcima na kućni proračun. Za skromnu vrećicu povrća, kako kažu, sada je potrebno izdvojiti ozbiljan novac. Jedan od Banjalučana cinično komentira: “Ne žale se toliko, navikli su. Što ima, tko može kupiti, tko ne može – puno hvala.” Drugi je iznio konkretan primjer: “Za pola bundeve i tri komada kukuruza potrošio sam 40 maraka. Budući da su prihodi loši, nema se što očekivati.” Dodatno, visoka cijena rajčica od pet maraka po kilogramu također je istaknuta kao značajan teret.
Tržnice u Bosni i Hercegovini ove jeseni nude obilje proizvoda, ali im nedostaje ključna komponenta: mogućnost da građani kupuju domaće proizvode bez razmišljanja o tome koliko će im novca preostati za ostale životne potrebe.











