Hip_Urednik
Obitelj Raič, supružnici Robert i Kristina s dvije kćeri, vratila se u Mostar nakon pet godina života u Dublinu, pridružujući se rastućem broju obitelji koje se odlučuju na povratak u Bosnu i Hercegovinu nakon iskustva života na Zapadu. Ključni razlozi za ovu odluku uključuju financijske uštede, blizinu obitelji i prijatelja, praktičniji odgoj djece te općenito sigurnije okruženje s manjom stopom kriminala.
Financijski čimbenici igrali su značajnu ulogu u odluci. Robert Raič ističe kako su u Irskoj velik dio budžeta trošili na najam stana i vrtić, koji su među najskupljima u Europi. Nasuprot tome, u Mostaru su nedavno uspjeli kupiti stan, što bi im u Irskoj, kako navodi, oduzelo znatno više vremena. Osim toga, blizina i podrška obitelji bili su presudni, a Robert dodaje da je njihova starija kćerka svaki put bila tužna pri povratku u Dublin nakon godišnjeg odmora u Hercegovini.
Donošenje odluke o povratku bilo je, kako Robert Raič priznaje, vjerojatno teže nego sam odlazak u Irsku. Supružnici su postavili rok za odluku prije početka škole starije kćerke kako bi izbjegli prebacivanje iz jednog jezično različitog školskog sustava u drugi. Rođenje druge kćerke prije godinu dana dodatno je “olakšalo” odluku o povratku, usmjeravajući prioritete prema obiteljskim željama. Starija kćerka se, unatoč prelasku u drugo govorno područje, vrlo brzo prilagodila zahvaljujući svojoj bilingvalnosti.
Što se tiče profesionalnog života, supruga Kristina tek započinje potragu za poslom, s obzirom na to da je mlađa kćerka napunila godinu dana i uskoro će krenuti u jaslice. Robert Raič, koji već tri godine radi kao analitičar podataka u Dublinu, ostat će kraće vrijeme raditi na daljinu jer njegov poslodavac ne dopušta stalni rad od kuće. To razdoblje iskoristit će za dovršetak renoviranja i opremanja stana u Mostaru, dok istovremeno aktivno traži odgovarajući posao u Hercegovini. Izražava uvjerenje da će organizacija obiteljskih obveza u Mostaru biti jednostavnija nego u Irskoj.
Uspoređujući život u Irskoj i Bosni i Hercegovini, obitelj Raič ističe kako je život u BiH za njih sigurniji zbog blizine obitelji i prijatelja, riješenog stambenog pitanja, niže stope kriminala te općenito društva koje je spremno pomoći. Djeca su, prema Robertovim riječima, iznimno sretna u Mostaru, s više mogućnosti za druženje i aktivnosti izvan vrtića i rođendana, za razliku od Irske gdje su te prilike bile ograničenije.
Ono što obitelji Raič zasigurno neće nedostajati jest irska klima, hrana, užurban način života i snažan utjecaj materijalizma. “Sve se nekako mjeri u novcu i dobiti, sentimentalnosti skoro da nema, što kod nas nije slučaj,” kaže Robert. S druge strane, počeli su cijeniti stvari koje su u BiH smatrali banalnim, poput lakšeg planiranja druženja, sunca, kave, mora, rijeka, bazena i planina, kao i manje vremena provedenog u transportu.
Ipak, postoje i stvari koje će im nedostajati, prvenstveno osjećaj privatnosti koji su imali u Irskoj te praktičnost putovanja zbog blizine dublinske zračne luke i pristupačnih cijena letova. Obitelj Raič također predlaže da BiH preuzme određene elemente irskog sustava, poput funkcionalnije administracije s manje birokracije (omogućavanje većine obveza online), boljih poslovnih mogućnosti, većeg poštovanja poslodavaca prema radnicima, veće transparentnosti institucija te raširenije kartično plaćanje. Posebno ističu i problem velikog broja beskućnika na ulicama Dublina, što smatraju poražavajućom slikom za jednu od najbogatijih europskih država i posljedicom ozbiljne stambene krize.
Obiteljima koje razmišljaju o promjeni sredine, Robert Raič savjetuje da temeljito razmisle o svim mogućnostima i odvagnu što je najbolje za njihovu djecu, naglašavajući da ne postoji univerzalno rješenje te da svaku situaciju treba promatrati zasebno. “Ne treba idealizirati život u BiH niti zatvarati oči pred problemima, ali ne treba ni podcjenjivati mogućnost da se ovdje može izgraditi dobar život,” poručuje Raič, dodajući kako nijedan odlazak ni povratak ne treba smatrati neuspjehom, već vrijednim iskustvom za budućnost.
Povratak obitelji poput Raičevih predstavlja izazov i za obrazovni sustav u BiH, koji se mora prilagoditi djeci povratnicima, osobito onima s jezi
