Subotnja večer u Zagrebu može se opisati najtočnije prvom fotografijom u ovom albumu. Nikad bolje zajedničke energije, nikad većeg smijeha, slavljenje života u pravom smislu riječi. Kad čitamo moje paćeničke misli, a trokiramo od smijanja. Sretna da imam sve ove ljude uz sebe, što me čine potpunom. Jer zar ima ljepšeg osjećaja od djevojke koja sama dođe u invalidskim kolicima na promociju knjige i kaže da je s terapeutom vježbala cijeli tjedan pokrete ruku da bi te mogla s obje zagrliti? Ljepšeg osjećaja od gospodina koji je bio s knjigom na potpisu i vratio se opet na kraju večeri, rekavši da je odveo suprugu doma i sjetio se tek tada da se nismo uslikali pa se vratio? Ja čudesnijeg glasa od Maje Posavec nisam čula. I briljantnije izvođenje mojih riječi od onih iz nutrine prekrasnih glumica Marije Škaričić i Kristine Krepele. Profesor Božo Skoko, Hrvoje Zovko predsjednik HND-a, i Nina Slišković Goleš, objednili su suštinu ljubavi u svojim riječima, a sve nas je majstorski vodio Tarik, što je s Lejlom srce moga srca. Sandra Čuljak i ovaj put premašila je sebe jer organizira sve do detalja iz duše. I došli su divni ljudi odsvud. Stajali. Čekali u gužvi. Nakrcali prostor. Iz Sarajeva čak. Smijali smo se silno. Razgovarali kratko, grlili se dugo. Možda sam dobila taj pehovski put zdravljem, ali sam zauzvrat dobila tako blagoslovljen put životom, da su riječi premalo. Ovo su momenti za koje vrijedi disati. Hvala vam. Svima, na svemu.
Foto – Nikola Matić, zet moj i legenda najveća.
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.1675937345851806&type=1&l=a73e9a06a7