Dragi roditelji djece školskog uzrasta!
Sada kad ste otvorili ovaj članak poradi bombastičnog naslova možemo vam reći da je njegov pravi naslov „Strpljenja, dragi roditelji…“. Ovo je tekst o potrebama vaše djece, o svemu onom što olako možete proglasiti „dječjim glupostima“ i o stranputicama modernog odgoja. Ovo je tekst o nasilju među školskom djecom u njegovu modernom obliku- psihičkom, socijalnom i preko informacijskih i ostalih komunikacijskih tehnologija.
Kao stručni suradnici, možemo posvjedočiti da su fizičko nasilje (fizičko nanošenje boli gdje postoji nesrazmjer snaga) kao i vršnjački sukobi (klasična tuča) postali skoro pa rijetkost među učenicima u našoj školi. Socijalno, psihičko i nasilje zlouporabom informacijskih i ostalih komunikacijskih tehnologija su veliki problem, s naglaskom na zlouporabu pametnih mobilnih uređaja. Ove vrste nasilja teže su za otkriti, obavijene su velom šutnje, prijetnji i bespućima virtualnog prostora kojim odzvanjaju vapaji za sigurnim utočištem. Prije nekoliko godina uputili smo apel roditeljima/skrbnicima da povedu više računa o tomu kako i koliko njihova djeca koriste moderne tehnologije. Nažalost, otada se situacija dodatno pogoršala. Roditelj mora biti sigurno utočište za dijete, mora biti dobar primjer u svemu što čini, pa tako i u korištenju modernih tehnologija. Onda pak kad nastupi problem i trebate ga riješiti, školu gledajte kao partnera. Posao škole, pored onog obrazovnog, je da se bavi problemima i pojavama kod djece dok se ona nalaze na nastavi. Međutim, neke se pojave ne mogu ograničiti samo na fizički prostor škole, već se u nju se prelijevaju događaji od kuće, iz virtualnog svijeta i drugih mjesta na kojima djeca bivaju, tako da se škola mora baviti i njima. Djeca u osnovnoj školi nisu dovoljno zrela da bi mogu misliti o posljedicama svih svojih djela. Ona su znatiželjna, zainteresirana za razne stvari i često imaju viška vremena. Nekvalitetno utrošeno slobodno vrijeme zna dovesti do problematičnog ponašanja. Sinonim za nekvalitetno utrošeno slobodno vrijeme u današnjem vremenu je prekomjerno korištenje interneta. Popratne pojave takvog ponašanju su konzumiranje potencijalno štetnog online sadržaja, dijeljenje i slanje neprimjerenog sadržaja (poput seksualno eksplicitnog, što se naziva sexting), prijetnje, ismijavanja preko mobilnih uređaja i sl. Ako roditelj svojim stavom prema problemu koji se dogodi u školi isti ne zaustavi nego ga nastoji širiti, ogovarati, optuživati ili sam dalje konstruirati, onda dijete nije dobilo pravi signal kako pristupiti problemu. Ako su Vaše riječi, dragi roditelji, takve da produbljuju problem, da ga podgrijavaju, da uvlače više osoba, onda ste Vi ta osoba koja ne rješava problem. Ako Vam je stalo da se situacija smiri onda nećete širiti neistine, prenositi neprovjerene informacije, podcjenjivati, opravdavati pod svaku cijenu. Trudit ćete se biti iskreni i misliti na posljedice. Dijete oponaša roditelje i u onom što govore, ali naročito u onom što rade.
Nije li to i veliki odgojni zadatak svakog od nas – ukazati na odgovornost i posljedice koje određeni postupci nose.
Komunikacija putem društvenih mreža ili mobilnih aplikacija dodatno uznemiruje i roditelje i djecu te umjesto da se problem zaustavi prenosi se u druga okruženja. Ako je nastao u školi prenosi se na kuću, rodbinu, prijatelje, a ako je nastao kod kuće prenosi se na školu i kolege. Stručni djelatnici u našoj školi nastoje informirati djecu o posljedicama verbalnih sukoba koji mogu prerasti u nasilje. Informacije se odnose i na osobe koje znaju za problem, ali smatraju da nisu zadužene da o tomu govore. To su promatrači koji mogu pomoći da se na vrijeme sazna za sukob, te da se učine koraci koji ga mogu zaustaviti. Iz prakse svjedočimo o savjesnoj djeci koja su prijavila neprimjerenu, nasilnu komunikaciju u razrednim grupama na mobilnim aplikacijama. Svi koji se bave djecom (roditelji, učitelji, nastavnici, treneri, vjerski službenici) trebali bi biti zainteresirani za rješavanje sukoba, ali u začetku kada se može na njih djelotvornije utjecati. Na taj način će škola imati poticajnu i zdravu klimu za učenje i druženje.
Čudno je , danas sve češće vidimo u školi, kako djeca nađu najslabiju točku drugog djeteta i u stanju su iskoristiti je kada im „zatreba“. Nisu to posebne sposobnosti djeteta. Nekako se vjerojatnijim čini da su to prekopirane situacije iz obitelji ili miljea odraslih. Radi dobrobiti svakog djeteta, trebalo bi strpljivo pristupiti problemu ne iznoseći vlastito ogorčenje, osude i prijetnje nego se obratiti školi koja će objektivno istražiti i nastojati riješiti problem. Roditelji su osjetljivi na svoju djecu. To je uredu, ali način na koji pristupaju nekom problemu može nezrelom djetetu stvoriti pritisak, konfuziju i strah. Najbolji način je miran pristup. Pristup s povjerenjem da se problem može riješiti. Povjerenje je duhovna nit koju djeca upijaju od roditelja.
Škola najčešće može zaustaviti napredovanje problema, a narušeni odnosi se mogu popraviti. Sve se može popraviti, potrebno je samo malo vremena, potrebno je strpljenja. Danas je strpljenja premalo, i kod djece, a pogotovo kod odraslih. Ipak, odrasli moraju biti uzor. Kaže se strpljen-spašen. Strpljivi sve postižu.
Stoga, dragi roditelji svoju djecu:
- osluškujte
- hrabrite
- nadzirite
- savjetujte
- oplemenjujte
- ljubite
- u ljubavi preispitujte
- jačajte
- poučavajte
„S djecom je potrebna čašica mudrosti, bačva razuma i more strpljenja”
Sv.Franjo Saleški
Dragica Ćorić, pedagoginja u OŠ Marka Marulića Ljubuški
Mario Brkić, psiholog u OŠ Marka Marulića Ljubuški
