Knjiga “Časna sestra Dominika” autora Emila Raspudića večeras je predstavljena u Gradskoj vijećnici u Ljubuškom.
Riječ je o zbirci priča i eseja, a pored opisa života Dominike Barbarić, časne sestre franjevke rodom iz Dragićine, Raspudić u ovoj knjizi od zaborava otkida i niz drugih osoba i događaja iz hercegovačke povijesti.
„Riječ je o zbirci priča. Neke sam doživio sam, neke su mi pričali moji prijatelji, uglavnom stariji ljudi. Slušao sam ih od svojih najbližih, „od dida, babe, punice… Bilo mi je žao da te priče propadnu jer je to autentična Hercegovina, nekadašnja Hercegovina, kako se nekad živilo, recimo poslije Drugog svjetskog rata kada se jedva preživljavalo, ali se živjelo u nadi i živjelo se veselo. Živjelo se i družilo se, a ne kao sada. Više je bilo druženja. Nije bilo ni struje, ni svjetla, ni mobitela, ni ovih čuda od tehnike, tako da su ljudi bili upućeni jedni na druge. To je bio lijep život. Šteta je da ove priče ostanu nezapisane i ja sam ih zapisao“, odgovorio je autor na upit što ga je ponukalo na stvaranje ovog djela.
Uz autora, koji se tijekom predstavljanja zahvalio svima koji su pomogli da ova knjiga ugleda svjetlo dana, o Raspudićevu djelu govorili su recezenti fra Marinko Šakota i Marko Antonio Brkić, Jasna Ćorić, koja je ovom prilikom također predstavila dječji časopis “Cvrčak”, te Andrija Stojić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čitluku, koja je nakladnik ovog djela.
„Ne samo da je ovim djelom Raspudić otrgnuo zaboravu postojanje jedne osobe iz broćanskog kraja, članice sestara franjevki, već je pred oči suvremenih čitatelja stavio životnu priču koja potiče na razmišljanje o mnogim važnim temama, kao što su obiteljsko rodoslovlje, životni poziv, (konkretno, slijediti Krista kao časna sestra franjevka), nesnalaženje u kriznim životnim situacijama, važnost mudrih odgojitelja u kriznim vremenima, ljubav prema rodnom kraju, ljubav prema prirodi, bolna problematika odlazaka, te poziv na povratak i obnovu rodnog kraja“, rekao je fra Marinko Šakota.
On je dodao kako je iz samog odabira tema jasno kako je Raspudiću cilj bio kroz životnu priču časne sestre Dominike usmjeriti pogled na neke životno važne sadržaje koji se pomalo gube, ili su se već nažalost izgubili u današnjem vremenu.
„Oživljavanjem pomalo sjetnog sjećanja na likove iz povijesti obitelji sestre Dominike, pisac naglašava važnost čuvanja pamćenja i obiteljskog rodoslovlja, poručujući da gubljenje pamćenja, što se nažalost događa posljednjih desetljeća u našim krajevima, ne služi napretku ni pojedinca ni društva. Činjenica je da današnja djeca sve manje znaju tko su im bliži, a kamoli daljnji preci i bilo bi zanimljivo analizirati koliko to utječe na porast individualizma, na gubitak topline, odnosno na zahlađenje međuljudskih odnosa. Pitanje je, dakle, koliko je zaborav prošlosti u kojem se gube iz vida i pamćenja ne tako davno nastalih tragova vlastitih predaka, uzrok udaljavanja ljudi jednih od drugih u sadašnjem trenutku“, rekao je, između ostalog, Šakota.
Recezent Mario Antonio Brkić je pak rekao kako Raspudić u svom djelu donosi sliku onoga što danas gubimo, a to je životnost naših života.
„Današnji čovjek, koliko god dinamičan, povezan i umrežen bio, po mom skromnom sudu, gubi životnost svog interesantnog ili interesnog života, životnost koja nas zapravo ucjepljuje u prirodu i društvo. Iz pomalo izvlaštenog života koji prosječan čitatelj danas živi, Raspudić ga vraća u ono doba nevinosti, u vrijeme kada je otkucaj nečijeg srca bilo puno ljepše i lakše čuti“, rekao je Brkić.
Predstavljanje je organizirano u okviru manifestacije “Advent u knjižnici”.
Razgovor s autorom Emilom Raspudićem, te izlaganja ostalih sudionika prezentacije pogledajte na stranici Radija Ljubuški.
