Vjerojatno ne postoji ni jedan poziv u društvu o kojemu vladaju toliki stereotipi kao o službi svećenika, redovnika i redovnica. Ti stereotipi se kreću u velikome rasponu, od toga da će mnogi reći kako svećenici ništa ne rade osim slavljenja nedjeljne mise, do toga da su preopterećeni.
Čut ćemo iz ustiju, pa čak i dugogodišnjih vjernika, kako dangube, odmaraju se i kradu Bogu dane. Opet s druge strane, od onih koji su upoznali život svećenika izbliza, kažu da su prezauzeti, bez odmora, stižu na sve strane i pitaju se kada uopće svećenik ima vremena za san i molitvu. Što je istina?
Prije nekoliko godina jedna marketinška agencija “Mullen” objavila je natječaj za najteži posao na svijetu. U tome natječaju sudjelovala su dvadeset četiri kandidata. Bili su šokirani ponudom. Od njih se tražilo da budu na raspolaganju dvadeset četiri sata, u svako doba dan i noći i tako sedam dana u tjednu. Nisu im jamčili ručak u miru kao ni miran san jer je moguće da će ih noću buditi i trebati. Na kraju te ponude je rečeno kako za taj posao neće dobiti plaću, neće biti osigurani, neće im biti uplaćivano mirovinsko.
Kandidati su, što se može vidjeti u prigodnome videoprilogu, bili u šoku i kazali da je to ludo i nemoguće. Nitko nije prihvatio tu ponudi, taj posao po takvim uvjetima za njih je nepojmljiv. Međutim, na kraju toga testa im je puštena informacija da su odbili posao svoje majke. Jer, kako video sugerira, mnoge mame rade upravo takav posao. Kandidati su tada bili ganuti spoznajom te istine o kojoj su znali, ali je nisu vrednovali niti tako doživljavali.
Naravno, uopće ne želim ni jednu službu ili poziv stavljati u isti rang s onim što rade majke, ali mi se čini da je u toj slici najbolje ocrtati život i djelovanje svećenika (fratra) i časne sestre. Nedavno sam bio u razgovoru s fra Valentinom Vukojom, župnikom u Posuškome Gracu. On je iznio zanimljivu tezu. Jedanput je svojim vjernicima kazao bi li oni htjeli raditi u župnome uredu za hranu i stan s tim da mogu koristiti i vozilo? Dakle, upit je, u biti, glasio bi li dvadeset četiri sata stajali u službi bez plaće, bez osiguranja s tim da imaju što pojesti, popiti i mjesto za stanovanje. Jedan je vjernik na to rekao: “Pa nisam poludio!»”
U ovoj zgodi satkana je najbliža istina onoga što čine i kako rade svećenici. Ovdje stavljam opasku kako je ovo s ne primanjem plaće i nemanjem osiguranja vezano za svećenike u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj je, za većinu svećenika zbog Vatikanskih ugovora, stanje drukčije. Međutim i u Hrvatskoj za veliki broj redovnika/svećenika koji žive u samostanima ne vrijede pravila o plaćama, osiguranjima itd.
Kako bi onda mogla glasiti ponuda za svećenički posao? Možda ovako: Traži se osoba koja je dobre naravi, izvrsno odgojena, nema loših navika, trpi nepravdu, šuti na optužbe, čuva sve tajne, podnosi tračeve o sebi, dobro je školovana, da ima fakultet, poželjno je da je svršila i poslijediplomski studij, da govori strane jezike, da je okretna u upravljanju imovinom i gradnjom, da ustaje ujutro u šest sati i da je do kasnih večernjih sati na raspolaganju. Traži se da noću bude dostupna za intervencije.
Uza sve to traži se osoba koja je sućutna kada netko umre, koja je spremna na veselje kada je nečije vjenčanje, koja iskazuje radost djeci za pričesti i krizme, te da jako voli stare bolesne i nemoćne. Traži se osoba koja je spremna na suhu hranu, povremeno onu kuhanu i samotnički život. Traži se osoba koja će biti spremna na čestu promjenu mjesta boravka. Traži se osoba koja će raditi svaku nedjelju, svaki blagdan, svaki Božić, svaki Uskrs. Traži se osoba koja se treba odreći braka, svoje djece, obitelji. Traži se osoba koja i uz visoku temperaturu mora raditi jer neće biti zamjene. Traži se osoba koja neće primati plaću, neće biti, bar u većini slučajeva, ni zdravstveno ni mirovinski osigurana i ako što dobije na dar ili što stekne, da će sve to ostaviti drugima (zajednici). U biti traži se osoba koja će biti dvadeset četiri sata na dan, 365 dana u godini na raspolaganju i uvijek sretna, ispunjena i nasmijana.
Eto, tako bi, uz brojne druge sitnice, mogao izgledati natječaj za radno mjesto svećenika. Svi zainteresirani, osobito oni koji pričaju kao je svećenicima iz perspektive svijeta lijepo i kako uživaju, neka se jave u svoju župu. Roditelji neka pošalju svoje sinove i kćeri u svećenike i časne sestre. Danas se svi bore da im kao bude dobro i lagodno. Evo prilike za hedoniste i utilitariste. Poziv je otvoren. Čekaju vas vaša radna mjesta. Naravno, ovo napisano je sve istinito ako svećenik (fratar-redovnik) nije postao puki činovnik. No, nadam se da većina nije.
