Činjenica 1: Čović i Del Vechio su prisustvovali obljetnici Dana Republike Srpske.
Činjenica 2: Taj dan je u skladu s Ustavom BiH. Srbi su, naime, izmijenili Zakon o praznicima nakon odluke Ustavnog suda, gdje su se ‘sudarali’ vjerski (slava) i entitetski (Dan RS) praznici.
Činjenica 3: Čović i Del Vechio nisu bili na dogadjaju dodjele odlikovanja zločincu Lisici.
Sad, na stranu sve činjenice koje su zamagljene sarajevskim spinovima, koje mediji u RH jednostavno ne znaju filtrirati, sva hajka postoji zato što Hrvati nemaju jasan sadržaj odnosno cilj prema i u BiH. Što Hrvati žele? Prihvaćaju li dvoentitetsku BiH s RS kao činjenicom? Idu li prema većoj autonomiji Hrvata, ili prihvaćaju sve očitiju unitarizaciju srpske RS i bošnjačke FBiH?
Puno je konkretnih pitanja, ovo su možda najlakša, na koje nismo dobili odgovor jer nedostaje strategija. Ne Hrvati ili RH, nego pojedine skupine Hrvata povremeno uspiju nametnuti svoju agendu, kratkoročno, koja ovisi o strankama, ljudima blizu vlasti, vlastima, odnosima vlasti u susjedstvu itd. A jedne strategije i dugoročnih ciljeva – nema.
Tu trebamo promatrati i odnos s medjunarodnom zajednicom: koliko su Hrvati spremni ići daleko s afirmacijom hrvatskog pitanja? Samo nekoliko mjeseci po europskim institucijama, ili maksimalno, na svim razinama u medjunarodnim forumima? Jesu li spremni riješiti to pitanje, makar bili pod velikim pritiscima (dosad se pokazalo da RH nije spremna)?
Dakle, dogadjaji 9. siječnja 2019. pokazuju sve rupe, manjkavost i nekoordiniranost hrvatske politike i u i prema BiH. O filtriranju informacija u RH i shvaćanju postojanja posebnih medijskih operacija na štetu Hrvata da i ne govorimo.
