Bloger Krule objavio je podulji status o životu u Irskoj, koji je brzo prikupio više od 1000 lajkova.
“Irska…
Sjedi nas 4ero sinoć… reko: – “Evo recimo… ja bi sutra htio naći posao… jel to moguće?”
Vele: – “Jebote sutra, oš danas!?”
Ja ću ukratko. Sa svima sam pričao. Nigdje ne teče med i mlijeko samo negdje ga ima više a negdje manje. Najteže je ka i svugdje, početak. Ko je otišao prije 2…3…4… a pričah i sa onima koji su otišli prije 5 godina… ti su se izborili za svoj status… ali svako od njih priča isto “Početak je bio prestrašan!”. Kad opisuju gdje su sve spavali i što su jeli… prestrašno… al ka što reče Mislav “Ja sam na sranje bio spreman al sam bio uporan i znao sam da to sranje nije dovijeka”… više mu nije sranje… ni njemu… ni Draganu… ni Zoranu… ni Anti…
Sad su cijele obitelji tamo i kad mi pričaju kako ugodno i bezbrižno žive, sve mi čudno. Eeeee… al nije se obitelj potrpala pa došla. Sanja je recimo prva otišla… 8 mjeseci ne vidjela svoje dvoje djece i muža… ajmo reći vojnom terminologijom, bila je izvidnica… te tek nakon 9 mjeseci došla cijela obitelj. Danas… danas žive svoj san.
Nitko od njih nije bogat niti će ikad biti. Svi štede novac. Na godišnjoj razini (govorim o parovima) mogu uštedjeti toliko da je to za nas u Hrvatskoj znanstvena fantastika. Prošao sam sve trgovačke lance koji su mi se našli na putu… cijene identične kao i kod nas u HR, a recimo Pampers pelene (5ica) sa 72 komada pelena, dođe 97 kn. Voda im je BESPLATNA… da dobro ste pročitali… nema računa za vodu, voda je džaba. Kila govedine po 8 eura. Mlijeko 2 litre 2 eura. Banane 2 eura. Jabuke 1,80 eura. Odjeća jeftinija puno nego kod nas u HR. Samo… mi ćemo u trgovini istresti 200 kuna… a oni 27 eura. Minimalna zakonska satnica u Irskoj je 9,55 eura/satu. Ljudi sa kojima sam ja pričao zarađuju od 12 eura/h… pa sve do 17 eura/satu. Nakon 10 godina rada zajamčena ti je minimalna penzija od 850 eura, naravno, kad odeš u starosnu mirovinu.
Što se tiče posla… na poslu ste zaštićeni ko moj lički medvjed. Subote i nedjelje slobodne. Ko želi raditi prekovremene, može… plaćaju se 50% više a negdje i 100%, ovisi što radiš. Poslodavac se ne dere na tebe… ne traži te da radiš ono van opisa svog posla, pa da vam dočaram… čovjek koji je mesar, radi u košulji i kravati sa pregačom na sebi… meso iz kombija nosi netko drugi, netko kome je to posao da istovara meso… to ono da dočaram. Na gradilištu nema, aj sad stavljaš rubnjake a kad to staviš ajd šaluj šahtu. Zato i ne treba čuditi da im treba radne snage jer ka što rekoh… svako je za određenu stvar. Irci nas smatraju izuzetno vrijednim, sposobnim i pametnim radnicima… tako da su Poljaci, Rumunji debelo ispod nas na toj ljestvici.
Reka sam im da mi je žao što su otišli iz Hrvatske… i sami kažu “I nama je žao ali više nismo mogli, nikako!”… sa plaćama koje su imali u Hrvatskoj, kako reče jedan “Pa kako da sa 3 500 kuna živim!?”
Sve je to jedna teška priča prepuna teških ljudskih sudbina… ali ipak… ove koje sam vidio… skrasili su se i sad žive život. Sretni su jako jako… i to je najbitnije…”, napisao je Krule.
