David Šiljeg član je Pargliding kluba Ljubuški. Javnosti je poznat po spektakularnom letu, kada je preletio čak 120.3 kilometra od Ljubuškog do Donjeg Vakufa.
David se prije nekoliko dana vratio iz Australije gdje se natjecao na Manilla XC Campu.
Za portal Herca.com.hr David je ispričao o kakvom se zapravo natjecanju radilo.
-Manilla XC Camp 2019. je jedno od najvećih i najposjećenijih natjecanja u paraglidingu, u disciplini Cross Country (prelet). Održava se već dugi niz godina u ljeto u Australiji, Manilla (New South Wales). Organizator natjecanja je legendarni rekorder u ovoj disciplini, gospodin Godfrey Wennes koji je prvi preletio, tada rekordnu distancu, od 335 km i pojavio se u Guinnessovoj knjizi rekorda. Njegov rekord datira iz 1998. godine i unapređenjem Paraglidinga današnji letovi od preko 400 km nisu rijetkost na tom terenu. Ove godine prijavilo se oko 204 natjecatelja iz preko 18 zemalja u više različitih kategorija. A sve to s jednim ciljem, odletjeti što dalje i prevaliti što veći broj kilometara krstareći australskim nebom, kaže David za Hercu.
Koliko si zadovoljan svojim plasmanom?
-Ne mogu reći da nisam zadovoljan svojim plasmanom, iako kad čovjek sagleda sve na kraju shvati da je uvijek moglo bolje. Završio sam 14. u svojoj klasi što je super rezultat budući da se moja klasa sastojala od B i C klase glidera, a ja sam bio na B glideru te mi je bilo malo teže zauzeti jedno od prva tri mjesta. I da, prvi put sam na tom terenu i to također igra veliku ulogu. U ukupnom poretku sam zauzeo 26. mjesto od 204. Iduće godine ću bit spremniji i iskusniji.
Ima li možda nekih razlika u donosu na okolnosti u kojima se leti kod nas?
-Letenje u Australiji je letenje kao iz snova. Velika prostranstva, predvidivi vjetrovi, puno dobre termike, konvergentna dizanja, puno dobrih pilota i dobre zabave. Leti se u praksi od 5-8 sati dnevno na preko 3000 m ASL, i tako 8 dana što izađe na 40+ sati u zraku što je daleko iznad godišnjeg prosjeka naših pilota. Za takvo letenje potrebna je dobra fizička sprema, mentalna izdrživost na visokim temperaturama koje su ove godine na vrhuncu u Australiji (40+ C). Letovi su u praksi preko 100 km svaki dan, a znamo da je državni rekord kod nas oko 130 km. Da biste letjeli u Australiji potrebno je imati valjane pilotske dozvole, zdravstveno osiguranje, osiguranje od nezgode, satelitske SPOTT trackere za emergency situacije te uplaćene sve trošarine prema Australskom zrakoplovnom savezu. Dok ste u zraku često se komunicira s članovima tima, sa zemljanom podrškom itd… Retrieve vozilo nas je uvijek pratilo i gdje god da bi sletjeli bili smo zbrinuti u najkraćem mogućem roku. U slučaju nezgode helikopter je bio u stanju pripravnosti za brzu evakuaciju koji je usput rečeno u Australiji besplatan.
Kako te se dojmila Australija, pogotovo iz “ptičje perspektive”?
-Australija iz ptičje perspektive izgleda impresivno. Budući da mi je struka usko vezana za naftu, geologiju i rudarstvo moje oduševljenje je bilo tim i veće. Imao sam priliku nadlijetati jedan od najvećih rudnika ugljena u Australiji u trenutku kada su minirali. Silina eksplozije i prašina u zraku se ne mogu opisati riječima. Vulkanske planine i dajkovi su priča za sebe i jako su brojni u tom dijelu Australije. Životinjski svijet koji uključuje koale, klokane, iguane, papagaje, emue, krokodile i drugo raznoliko društvo svakako je podebljalo autentičnost australskog kontinenta i moje putovanje učinilo još uzbudljivijim, zaključio je na kraju razgovora za Hercu David Šiljeg član Paragliding kluba Ljubuški.
