Ja sam taj Fikret Alić sa slike iz logora Trnopolje, prebačen iz logora Keraterma. To je bilo 1992. godine. Nas su Srbi zatvorili u šestom mjesecu, a žene su već bile zatvorene mjesec ranije, ispričao je prije nekoliko godina za Slobodnu Bosnu čovjek čija je fotografija iza bodljikave žice postala jedan od simbola ratnih zločina u Bosni. Fikret Alić i danas se pojavio pred zgradom haaškog suda i pratio izricanje presude krvoloku Ratku Mladiću.
Fotografije ”na žici” u tadašnjoj prijedorskoj općini nastale su zahvaljujući stranim novinarima, hrabrim ljudima koji su uspjeli doći do odobrenja da uđu i da snime logoraše u logoru Trnopolje.
– Na moju nesreću, te fotografije su potegle to da ja danas moram ganjati pravdu i istinu koja jasno govori da je ovdje bio genocid, da su se desili zločin. Nas nije zatvorio nitko od naših, nas su zatvorili srpska vojska, Jugoslavenska narodna armija (JNA) i ostali. Ovdje je počinjen genocid! Ovdje su ubijeni beba od godinu dana i čovjek od 100 godina. Ubijeni su povijest i čovječanstvo. Ne volim se sjećati te slike – pojasnio je tada Alić.
Pričajući o kobnoj 1992. godini, Alić kaže da su oni imali hrabrost da budu po šumama, gdje su se krili.
– Kada sam uhvaćen odveden sam u logor Keraterm, zatim sam prebačen u logor Trnopolje. Sve te strahote koje smo preživjeli u ovim logorima i danas dan me prate – istakao je Alić i dodao da su u tim logorima za noć ubijali i po 205 ljudi, ali i zlostavljali, silovali djevojčice, žene, djevojke, ubijali nevine ljude…
– Ja kao ni ti ljudi nisam bio kriv, nisam bio pripadnik Teritorijalne obrane BiH, nisam sudjelovao ni u čemu, bio sam običan građanin BiH u to vrijeme. Ja sam njima smetao jer se zovem Fikret – pojasnio je Alić.
Fikret je u Keratermu bio zatvoren oko dva mjeseca. Zatim je prebačen u logor Trnopolje gdje je proveo sedam dana, a nakon toga je uspio ući u konvoj sa ženama, djecom i starcima, sakrio i bio prevezen do planine Vlašić.
– Tu su nas istovarili kao stoku. Na tom putu su nas izvodili, zlostavljali, uzimali nam novac i sve ostalo tko je što imao. Ubijali su ljude i tijekom transporta – prisjetio se Alić dana kada je stigao na slobodnu teritoriju.
– Sve i jedan dan u logoru ja zovem filmom strave i užasa. Od prvog dana, kada su nas uhapsili, tukli su nas kao zadnju stoku. Mi ni stoku ne tučemo kao što su oni tukli nas – istaknuo je Alić.On je također apelirao da se označe mjesta stradanja, bez obzira na nacionalnost žrtava.
– Žrtva je svako tko je stradao, nevino ubijen – dodao je Alić za Slobodnu Bosnu.
