U nedjelju, 2. studenog 2014. godine, na Dušni dan, kasno navečer u 80.-oj godini života, nakon kraće bolesti, preminuo je Vinko Vujević – Čerčil iz sela Grab u općini Ljubuški. Sahranjen je 4. studenog na mjesnom groblju Blace u Grabu.
Čerčil je bio svestran čovjek, pa je tako kroz život često mijenjao zanimanja i interese. Bio je privatni poduzetnik, ugostitelj, trgovac, poljodjelac, pjesnik, povjesničar, numizmatičar, sakupljač narodnog blaga, političar, lovac i inovator.
O njemu i njegovih «sedam čuda» koje je sagradio pokraj svoje kuće, pisali su gotovo svi listovi s prostora bivše Jugoslavije. Razlog što o njemu ponovo pišemo su njegovi izumi i inovacije koje za života nije prezentirao široj javnosti, niti patentirao kod odgovarajućih institucija. Nedostatak vremena i financija, dok je bio živ, onemogućili su ga, kako je tvrdio, da svoj znanstvenoistraživački program, kojim je obuhvaćeno nekoliko novih izuma i nekoliko ideja na poboljšanju već postojećih programa, prezentira znanstvenicima s Instituta Ruđera Boškovića u Zagrebu. Želja mu je bila sa svojim idejama i inovacijama izaći pred te vrhunske stručnjake, te pred njima, onako školski, s kredom u ruci, crtati na ploči i objašnjavati svoje ideje i naravno čuti njihovo mišljenje. Ukoliko bi se oni pozitivno izrazili o njegovim inovacijama spreman ih je bio ponuditi odgovarajućim zainteresiranim tvrtkama ne tražeći za sebe novac. Važna mu je, govorio je tada, dobrobit naroda. Tako nam je pričao pokojni Čerčil, a mi ćemo u idućem razdoblju, «ekskluzivno», objaviti samo neke od Čerčilovih ideja i izuma.
Drugi izum pokojnog Čerčila koji ćemo objaviti su Vjetrenjače.
Pročitajte što je o tome svojedobno zapisao pokojni Čerčil.
VJETRENJAČE
Prateći i promatrajući prirodu i vjetrove, kao i čitavu šumu malih vjetrenjača po čitavome svijetu, a najviše u Californiji, došao sam do zaključka da bi se vjetar mogao iskoristiti puno bolje. Dođe mi da zaplačem kad vidim gdje sve vjetar «dere», nosi drvo, kamen, a struje nema. Bespotrebno se pregrađuju rijeke, potapaju kuće, škole i cijela sela da bi se napravile hidrocentrale, a ne koristi se puno jeftinija prirodna sila koju nam je Bog dao. U odnosu na već postojeće vjetrenjače koje koriste vjetar samo jednog smjera moje vjetrenjače bi koristile vjetar oba smjera. Također, ja bih, normalni prirodni vjetar na određenim, željenim, mjestima i lokacijama pojačao. I ne samo vjetar već i druge prirodne sile. Vjetrenjače bi trebalo locirati na prirodnim točkama gdje najmanje jedan vjetar puše 180-210 dana godišnje a može i više. Kao najpogodnija mjesta za vjetrenjače u našem kraju naveo bih Kupres, Ljubušu, Senj, Sinj, Velebitski kanjon, Omiš a posebno Maslenicu. U kanjonu gdje bi se odredila lokacija trebalo bi izgraditi veliku rampu u visini od 6 do 8 metara, tako da rampa i vjetrenjača ne bi smetale budućim projektima kao što su vodovod, telefonizacija, naftovod, željeznica, plinovod itd. Na platformi bi trebalo izgraditi najmanje četiri velika grla s velikim zaštitnikom od sjevernog vjetra, ali isto tako i od južnog. Taj zaštitnik bi bio konusnog stila, odnosno u vidu klina, gdje bi u uskom grlu, direkt na lopatice agregata bio mnogo jači vjetar. Tako bih mogao postaviti na desetke agregata sjever-jug, jug-sjever, u istome grlu, gdje bi svaki agregat koristio isti zrak. Svaki agregat trebao bi imati štitnik ili krilo, koji bi, od vjetra, štitio agregat, a zrak usmjeravao na lopatice. To isto krilo, odnosno štitnik, može se koristiti za drugu stranu lopatica, samo bi trebalo jednu ugraditi sa južne strane na ulazu a jednu sa sjeverne strane. One bi trebale imati po jedan lom krila zbog oba izlazna vjetra. To treba ponoviti sa svim budućim željenim grlima. Smatram da bi ovo bilo najjeftinije, te da ne bi znali što ćemo od struje. Bilo bi je za izvoz koliko hoćeš. Ove vjetrenjače se mogu koristiti u svako vrijeme dana ili doba godine samo ako ima bilo kakvog vjetra. Silu zraka potkrepljujem golim kanjonima, usjecima, tunelima, prolazu između velikih zgrada i nebodera. Na tim mjestima vjetar je jači za 20 do 50 posto nego na drugim normalnim terenima. Ventilatori se, kao i diname, mogu postavljati i vertikalno i horizontalno. Pričao mi je susjed Mate Vujević koji radi u Njemačkoj da su u mjestu gdje on radi izgradili vjetrenjaču visoku 70 metara, koja je koštala 12 milijuna maraka. Kao što sam već rekao to je bespotrebno. Moje bi vjetrenjače bilo visoke do 8 metara a za te novce može se izgraditi nekoliko manjih vjetrenjača, prenosi Radio Ljubuški
