Home Kultura ‘Eksplicitne scene bile su škakljive…’ Romina Tonković

‘Eksplicitne scene bile su škakljive…’ Romina Tonković

SHARE

Može intervju – odgovorila nam je spremno glumica Romina Tonković na upit u vezi razgovora povodom njezine uloge u dansko-finskom filmu “Anđeo čuvar” koji dolazi u hrvatska kina 20. lipnja, a u kojem ona igra jednu od uloga. Ipak, jedva smo je uhvatili, piše Slobodna Dalmacija čiji tekst prenosimo.

– Ja sam malo u gužvi, imam probu i odmah trčim na snimanje – rekla je, ali uspjela odraditi i intervju i photo-session.

O kojoj je probi riječ? I koje snimanje?

– Dobila sam priliku glumiti Honey u predstavi “Tko se boji Virginije Woolf?” zajedno s Radom Šerbedžijom i Katarinom Bistrović Darvaš u glavnim ulogama, u režiji Lenke Udovički. Premijera je planirana krajem srpnja. I trenutno snimam prvi dugi film Kaje Šišmanović “Gornji grad”. Tako da slobodnog vremena nemam, ali mi to paše, mozak mi radi, a to je najbitnije.

Znači, ukazala se prilika da kombiniraš kazalište s filmom? Koliko ti to odgovara? Koliko se film i teatar nadopunuju?Koliko te upotpunjuju?

– Zasad je malo kaotično jer prvi put radim nekoliko stvari odjednom, pogotovo što, uz to, završavam četvrtu godinu na Akademiji, ali iz dana u dan se nekako to slaže, tako da ga puštam neka ide pa ćemo vidjeti gdje će me dovesti. Različiti su mediji i ne znam koliko se nadopunjuju, ali ono što sam ja naučila u ovo kratko vrijeme je da oboje zahtijevaju stopostotnu koncentraciju i prisutnost, inače sve pada u vodu, i nekako nastojim ići tim putem.

Da moraš odabrati samo jedno, što bi odabrala?

– Ne znam, nisam još dovoljno isprobala jedno i drugo da bih mogla sa sigurnošću reći što bih definitivno odabrala. Zasad oboje.

S obzirom na to da letaš s probe na snimanje i obratno, zna li ti se dogoditi da na tren pomiješaš uloge i budeš u drugom liku, tj. ostaneš u prethodnom liku? Kako napraviš “switch”?

– Nije mi se to dogodilo još, nekako se probam restartat’ prije svake probe ili snimanja. Meditacija pomaže, da ne poludiš u tom kaosu.

Uglavnom, zaposlena si, ide te fino i oporavila si se od loma metatarzalne kosti koncem veljače na probi za predstavu “Ona je samo došla telefonirati” i operacije stopala…

– Ha ha, prvo mi je bilo smiješno što je to uopće postala vijest. Teško mi je to palo jer je taman počeo semestar i doktori su mi rekli da će oporavak trajati šest mjeseci, što si nikako nisam mogla priuštiti s obzirom na raspored, ali sam ostala pozitivna, vježbala sam i prije vremena sam se oporavila. Dobro mi je došlo to vrijeme da pročitam neke knjige koje su me zanimale, pogledam filmove koje sam htjela… Bitno je ostati pozitivan, nekako se sve krene slagati samo od sebe, to je neki moj zaključak iz cijele te sulude situacije.

Koliko je tvojoj zaposlenosti pomogla nominacija za Zlatni Studio za ulogu u filmu “F20”, tvoju prvu uopće?

– Iskreno ne znam, meni je ta nominacija poslužila kao podsjetnik da sam na dobrom putu i ako se nastavim truditi da će se to prepoznati. Zasad ta teorija stoji.

Kratko objašnjenje nominacije bilo je “Sugestivna je u ulozi tinejdžerice koju muči obiteljska stega i radije se upušta u opasnu avanturu nego da živi po diktatu”. Jesi li i ti kao tvoj lik da se radije upuštaš u avanturu nego da živiš po diktatu?

– Ne znam, bilo je vremena kad bih se često upuštala u “opasne avanture”, ali trenutno je radno i na tome je fokus, tako da nemam nikakve izlete u nepoznate avanture, iako ih volim. Mislim da svi volimo tu i tamo izaći iz “komfort zone”. Pustiti uzde i neka nas voda nosi, to su i najkreativniji trenuci.

Kako s odmakom gledaš na film “F20”, svoju ulogu i snimanje eksplicitnih scena?

– Jako sam zahvalna što je moja prva prilika na filmu bila toliko velika uloga, s toliko snimajućih dana, s redateljem koji iza sebe ima puno uspješnih filmova, tako da kad se osvrnem na to vrijeme prije četiri godine, bude mi drago. Moja uloga je bila vrlo zahvalna, jer mi je nekako u tom trenutku bila bliska, čak smo snimali Martinin stan u Španskom, gdje sam ja odrasla, ali sad kad gledam mislim da bih puno bolje napravila taj posao. Eksplicitne scene su bile škakljive, ali ih se sjetim s radosti jer smo se kolega Filip i ja jako zbližili u tim scenama, jer smo to prihvatili kao zezanciju.

Tvoj glumački partner Filip Mayer preselio se u London. Imaš li i ti takvih aspiracija? Možeš li se vidjeti negdje izvan Hrvatske i gdje?

– Nemam još toliki plan unaprijed, ali da bi voljela raditi vani i neko vrijeme živjeti u inozemstvu – bih. Voljela bih raditi u Gorki Theatru u Berlinu, Peeping Tomu, Ultima Vezu kod Wima Vandekeybusa. Zanima me i azijska kultura, pa se vidim i tamo da živim u nekom razdoblju života.

Misliš li da bi te film “The Guardian Angel” mogao usmjeriti prema vani? Glumila si i u stranoj seriji “McMafia”…

– Ne znam, nisam o tome razmišljala na taj način, jedino što mogu reći je: da bar… A sad ćemo vidjeti što će biti i kako.

Koga točno glumiš u “Anđelu čuvaru”? Kakav je tvoj lik?

– Glumim prostitutku Ninu. To je mala uloga i pojavljujem se u nekoliko scena, ali je zabavna. Nina je tek punoljetna prostitutka, koja je već od prije poznata glavnom liku Nielsenu (Josh Lucas), ona je njegova najdraža prijateljica i on u zatvoru kad traži povlastice, traži zabavu s njom.

U tom filmu glumila si s poznatim facama, Joshom Lucasom i Pilouom Asbaekom. Koliko si ih uspjela upoznati?

– Nije baš bilo vremena za čavrljanje, sve je to dosta brzo išlo. Prema meni su bili jako dragi i obazrivi.

Kakve te uloge privlače? U kojima bi filmovima voljela glumiti?

– A volim ove fatalne ljubavi, obožavam francuski “novi val” i tu vrstu filmova kao “Do posljednjeg daha”. S druge strane, voljela bih glumiti u filmovima poput “Kill Billa”. Volim japansku estetiku filmova, ali ne znam japanski… Voljela bih glumiti i u filmovima tipa “Bit će krvi”, “Pakleni šund”, “John Wick 1, 2, 3” (jer je dramaturgija genijalna), “Slomljeni zagrljaji”…, kao i u seriji a la “Happy”.

Jesu li to inače filmovi koje voliš gledati?

– Da, manje-više, mogla bih do sutra nabrajati, ali ovo su neki koji su mi prvi pali na pamet.

Što radiš kad ne gledaš filmove i ne glumiš?

– Čitam i idem u šumu (smijeh).