Nazovete li Uber u Splitu, lako vam se može dogoditi da vas provoza jedan izbornik hrvatske reprezentacije. I to sadašnji izbornik, nije neki iz prošlosti, pišu Sportske novosti.
– Ha-ha… istina. Nagledao sam se lica ljudi koji su u čuđenju prošlo ljeto ulazili u moj automobil – počet će svoju zanimljivu priču Boško Čavka (60), izbornik seniorske reprezentacije Hrvatske u dizanju utega.
S crvenim Cliom prepoznatljivih tablica s inicijalima i datumom rođenja (1402BC) krstari Splitom i zarađuje za život. Od Grada kao zaslužni trener ima 4600 kuna u bruto iznosu. Premalo da bi od toga živio.
– Prošle godine sam došao na ideju da se bavim taksi vožnjom. Stavio sam sve na papir i rekao: “Zašto ne probati?”
I kakva su iskustva prve sezone? Jesu li vas ljudi prepoznali?
– Iskustva su pozitivna, osim što ne vozim noću. Jednom sam krenuo voziti po noći i odmah sam ušao u problem. Današnja omladina je previše bahata, a poroci, od droge do alkohola, totalno ih izobliče. I onda se s njima trebam objašnjavati u četiri sata po noći. Nema smisla, brzo sam odustao od noćne vožnje. Vozim nekoliko sati dnevno i to mi je dovoljno. Reakcije putnika? Jedan mi je od trajektne luke do Gripa govorio: “Pa je li moguće, pa je li moguće, jesi to ti Čavka?” Drugi kažu: “Kako nemaš od države plaću!?” Ima različitih reakcija.
Čavka je aktualni izbornik seniorske reprezentacije u dizanju utega, ali bogata je njegova karijera i zanimljiv životopis. Godinama je surađivao s Goranom Ivaniševićem, u Hrvatsku je doveo Nikolaja Pešalova, osvajača zlatne olimpijske medalje u Sydneyju.
– S Goranom sam bio od 1984. do 2004. godine dok nije završio karijeru. To je ujedno bilo i najbolje razdoblje moje karijere.
Priznaje Čavka, bilo je i osobnih pogrešaka koje su dovele do taksiranja po Splitu. Moglo se i bolje…
– Je, imao sam pogrešnih investiranja. Otvorio sam modni boutique, zatim i fitness centar, ali vrijeme sam najviše posvećivao dizanju utega. Nema dana da nisam bio u dvorani na Gripama. Ako sam u Splitu, onda i nedjeljom i praznikom dođem u dvoranu. Nažalost, nije to bilo dobro za biznis.
Cijeli je život u dizanju utega, pa iako u Splitu vozi taksi, ima vremena i za ispunjavanja obveza u reprezentaciji Hrvatske.
– Amar Musić je u prilici izboriti Olimpijske igre. Do početka svibnja su tri natjecanja kada će se znati ide li ovog ljeta u Tokio. Šteta je da Grad Split nije prepoznao Musića. Za obilježavanje obljetnice Mediteranskih igara izdvojena su prošle jeseni ogromna sredstva. U redu, ali zar i zlatni s Mediteranskih igara ne zaslužuje veću brigu i pozornost?
I nije to jedina borba koju vodi Čavka.
– Borim se i za trenere, da uđu u sustav nagrađivanja, kao što ulaze sportaši. Da se Hrvatski olimpijski odbor zauzme za njih, a ne da se plaćaju preko Državnog ureda za sport. Upravo sam se ja borio još u vrijeme Pešalova da sportaši počnu dobivati ove olimpijske mirovine. Stignem ja sve. I voziti, i odlaziti na sastanke u Zagreb. Na pragu sam 61. godine, a još sam pun energije i ambicija.
Nije Hakan Şükür jedini, zanimljivih priča ima i u našem dvorištu. I nije Čavka tužan.
– Zašto bih bio tužan? Radim, imam za život i kod supruge je uvijek moja zadnja. Da, draga… ha-ha… Nije sramota raditi. Voziti taksi, peći kruh… nije bitno. Važno je da si pošten i da imaš volju raditi, rekao je na kraju Čavka u razgovoru za Sportske novosti.
