U obitelji Marina Šege pobjeda protiv Njemačke još uvijek se emotivno proživljavala tijekom nedjelje.
”Posljednji trenutak najbolja obrana vjerojatno u njegovom životu koju ćemo svi, a posebno on dugo, dugo pamtiti”, kaže Šegina nevjesta Marija.
Vratar reprezentacije u rodnom se Međugorju bavi vjerskim turizmom. Ali ovih dana u fokusu je samo rukomet.
”Traže potpise, dresove… a sad u zadnje vrijeme pogotovo znači non-stop svima zvoni telefon.”
Marinov stric otkriva nam što mu je rekao prilikom zadnjeg razgovora.
”Sve što dalje idem sve sam gladniji sporta i branjenja. To me jako oduševilo i to sam vidio sinoć, drago mi je da se nije pokolebao u drugom poluvremenu i kada je bio smijenjen s gola”, otkriva stric Ilija.
U Međugorju se prati svaka utakmica. Ponosni su i u obitelji Josipa Šarca.
”Samo slavlje i sreća na njihovim licima. On sam nije mogao pričati od radosti i koliko mu je drago bilo”, kaže nam Josipov brat.
Jel’ se može preko vas dobit ulaznica za polufinale?
”Pa koliko je poziva sumnjam da ću i ja otići.”
Ljubuški je prava tvornica rukometaša.
”Ovi momci su stvarno radnici veliki. Svi znaju da je David Mandić pješačio pet kilometara da bi bio uredan i redovit na treningu. Što je jedna posebna osobina i garancija za uspjeh”, kaže nam Zvonko Herceg, voditelj škole rukometa RK Izviđač.
”Mogu za te momke reći da su stvarno bili izuzetni radnici i da je tada već bila pretpostavka da će postati veliki i vrhunski igrači”, kaže Slaven Tomić iz RK Izviđač.
Svake godine ovdje i po 200 nove djece zaigra rukomet.
”U Ljubuškom je sigurno broj jedan sport, sva djeca koja vide ovo sto se događa na televiziji i u hrvatskoj i reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Toliko momaka koji su prošli kroz ovaj klub su napravili karijere i ja se nadam da će to tako i trajati”, kaže Toni Čolina, trener RK Izviđač.
