Hip_Urednik
Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a oštro je osudila nedavne javne istupe profesora Ajdina Huseinspahića u Ahmićima, ocjenjujući ih kao svjesnu provokaciju i pokušaj nametanja kolektivne krivnje hrvatskom narodu. Udruge su zatražile javnu ispriku zbog, kako navode, uvreda usmjerenih na nacionalne simbole i dignitet branitelja, upozoravajući da se mjesta pijeteta ne smiju koristiti za ideološku propagandu i selektivno tumačenje povijesti.
U svom priopćenju, Koordinacija je pozvala profesora Huseinspahića da prestane koristiti akademsku titulu kao zaklon za govor koji “vrijeđa, dijeli i svjesno provocira”. Odbacili su pokušaj da se “huškački govor, kolektivne optužbe i politički aktivizam” prikažu kao akademski nastup ili pozivanje na sudske činjenice, nazivajući ih selektivnim tumačenjem presuda, manipulacijom povijesnim činjenicama i zloupotrebom boli žrtava za dnevno-političke ciljeve. Istaknuto je da ovakvi nastupi samo produbljuju podjele i narušavaju povjerenje među narodima.
Posebno su odbacili tezu da je Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna (HZ-HB) bila tek “zločinački projekt smišljen u Zagrebu”, naglašavajući da nijedna pravomoćna presuda nije osudila hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, niti je cijeli politički, civilni i institucionalni okvir Herceg-Bosne proglašen zločinačkim. Međunarodni sudovi, kako navode, utvrđivali su individualnu kaznenu odgovornost konkretnih osoba, a ne kolektivnu odgovornost naroda, što je temeljno načelo suvremenog prava. Koordinacija je također kritizirala, kako kažu, pretjerano korištenje termina “genocid” kao pravne kvalifikacije. Objašnjeno je da je Herceg-Bosna nastala u kontekstu raspada bivše države i agresije JNA, te da su njezine obrambene, civilne i humanitarne strukture bile nužne za opstanak stanovništva, a ne isključivo “udruženi zločinački pothvat” (UZP), koji se odnosi na individualnu odgovornost određenih optuženika.
Zabrinjavajućim su ocijenili usporedbu zastava Herceg-Bosne s nacističkim simbolima, nazivajući je “bestidnom uvredom”. Ističu da zastava Herceg-Bosne sadrži povijesne hrvatske simbole – šahovnicu i tradicionalne boje – koje stoljećima pripadaju identitetu hrvatskog naroda. Poistovjećivanje ovih simbola s nacizmom, tvrde, vrijeđa cijeli konstitutivni narod, njegove branitelje, žrtve i bogatu kulturno-povijesnu baštinu, te umjesto pomirenja, potiče mržnju i nepovjerenje.
Iako su zločin u Ahmićima jasno nazvali teškim ratnim zločinom nad Bošnjacima, za koji su pojedinci osuđeni, Koordinacija je kritizirala političku uporabu termina “genocid” tamo gdje međunarodni sudovi takvu kvalifikaciju nisu utvrdili. Smatraju da je to zloupotreba pravnih pojmova i manipulacija žrtvama radi postizanja političkog učinka.
Udruge su također odbacile “selektivni pristup” sjećanju, upozoravajući da se ne može govoriti o pravdi, a prešućivati stradanja drugih ili ih svoditi na puke incidente. Podsjetili su na hrvatska stradanja u Dusini, Trusini, Uzdolu, Križančevu Selu, Buhinim Kućama i drugim mjestima, naglašavajući da istina mora biti cjelovita.
Koordinacija je apelirala na posebnu odgovornost profesora, pravnika, političara i javnih osoba, ističući da akademska titula ne daje pravo na selektivno tumačenje presuda niti na govor koji potiče netrpeljivost. Pozvali su institucije Bosne i Hercegovine da jednako reagiraju na svaki govor koji vrijeđa konstitutivne narode, širi kolektivnu krivnju, raspiruje nacionalne strasti i mržnju te uspoređuje nacionalne simbole s totalitarnim režimima. Medije su pozvali da razlikuju ozbiljnu raspravu od namjerne provokacije, a javnost da prepozna razliku između istinskog pijeteta prema žrtvama i političke zloupotrebe žrtava.
Zaključno, hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, navodi se u priopćenju, neće prihvatiti da ga se naziva zločinačkim, nacističkim ili genocidnim narodom. Ponovili su da se presude odnose na pojedince, krivnja je individualna, žrtve postoje na svim stranama, a istina mora biti potpuna. Zahtijevaju javnu ispriku, prestanak zapaljive retorike i odgovornost za svaku riječ koja produbljuje podjele, naglašavajući da samo društvo koje jednako poštuje sve žrtve i odbacuje kolektivne optužbe može graditi mirnu i pravednu budućnost.
