Hip_Urednik
Fotografija gradskog bazena na rijeci Lištici, snimljena oko 1985. godine s desne obale rijeke, vraća u vrijeme kada je ovo kupalište bilo jedno od prepoznatljivih mjesta okupljanja i ljetnoga života u Širokom Brijegu.
Na fotografiji autora Miljenka Karačića vide se gradski bazen i kupači na rijeci Lištici. Bazen je otvoren 1956. godine, dok je čelični most postavljen 1985. godine. Jedno vrijeme most je bio u uporabi bez zaštitne ograde.
O gradskom bazenu pisao je i Frano Vukoja u Večernjem listu od 14. studenoga 1984. godine, u tekstu pod naslovom “Bazen zvan čežnja“. Vukoja navodi kako je građevinska rekonstrukcija otvorenoga plivačkog bazena dimenzija 25 x 15 metara u Lištici, zbog nedostatka novčanih sredstava, stala na pola puta.
Ipak, unatoč nedovršenim radovima, bazen je toga ljeta bio upotrebljiv i često pun. U SIZ-u za fizičku kulturu očekivalo se da će se pronaći potreban novac kako bi bazen do ljeta bio završen, zajedno s prilaznim pješačkim mostom.
Novi plivački bazen dobro će doći za razvoj plivačkog sporta u lištičkoj općini, pogotovo školskoj omladini za koju nastavni plan i program predviđa u tjelesnom odgoju obavezno učenje plivanja, pisao je Vukoja 1984. godine.
Renesansa gradskog bazena
O razdoblju u kojem je bazen ponovno postao jedno od najživljih mjesta u gradu pisalo je i glasilo “Vrisak” u broju 18. od 29. kolovoza 1991. godine. Novinar Mario Marušić u dijelu teksta pod naslovom “Kupaju se samo žabe” navodi kako je ljeto 1982. predstavljalo početak sedmogodišnje renesanse gradskoga bazena.
Tada su ga gradske vlasti ustupile na upravljanje Turističkome savezu Lištice. U tom razdoblju, zaslugom Ivana Mandića i Josipa Bevande, učinjeno je mnogo na obnovi starog i već načetog objekta, a uvedeni su i novi sadržaji koji su bazen učinili privlačnim okupljalištem i mjestom za odmor i osvježenje.
U tom razdoblju napravljena je plaža, novi sustav dovoda i odvoda vode, betonski filter, most preko rijeke, kiosk s bogatom ponudom osvježavajućih pića i zabavnih igara te drugi sadržaji. Posjetitelja je, kako se navodi, iz dana u dan bilo sve više. Znalo se dogoditi da kupanje počinje već u šest sati ujutro, a tijekom dana dolazilo je i po tisuću gostiju.
No, to zlatno razdoblje procvata bazena završilo je 1988. godine.
Objekt koji je trebao služiti svima
U istom tekstu profesor Josip Bevanda iz Turističkoga saveza Lištica, govoreći iz iskustva stečenog u zapadnoeuropskim zemljama gdje je boravio i radio na sličnim poslovima vezanima uz sport, rekreaciju i kupališta, istaknuo je kako bi ovakvi objekti trebali biti dio sustavne brige zajednice.
Društveni komunalni objekti za masovan sport i rekreaciju nalaze se u općinskom vlasništvu u gotovo svim zemljama Europe, a građani ih koriste uz maksimalnu naknadu. Kod nas je bazen prepušten grupama entuzijasta koji se bore da nešto urade, ali sve je to kratkoga daha, tako se ne može raditi na duže staze, naveo je Bevanda.
Dodao je kako je neophodno da se programom rada Skupštine obuhvati i pitanje bazena, njegova financiranja i održavanja, jer je riječ o objektu koji bi trebao biti na raspolaganju svim građanima i kao takav zaslužuje brigu svih.
Posebno je naglašena njegova izvanredna lokacija, blizina gradskoga središta, pristup, prirodni ambijent te mogućnost proširenja bazena i njegovih sadržaja u sportsko-rekreacijsko središte. Sve su to, prema tadašnjem zapisu, bile prilike za novi procvat kupališta koje je početkom devedesetih već bilo potpuno zapušteno.
Fotografija gradskog bazena na Lištici, koju je snimio Miljenko Karačić oko 1985. godine, danas tako ne prikazuje samo jedno ljetno kupalište, nego i dio urbane memorije Širokog Brijega, mjesta koje je u jednom razdoblju bilo simbol druženja, odmora i sportskog života grada.
(www.jabuka.tv | Foto: Digitalni arhiv Široki Brijeg)
The post “Bazen zvan čežnja”: Kako je gradsko kupalište na Lištici nekad okupljalo tisuće ljudi first appeared on Jabuka.tv.
