Hip_Urednik
Mještani Boljuna, petnaestak kilometara od Stoca, nisu osjetili posljedice izuzetno sušnog ljeta zahvaljujući drevnom kamenom bunaru Neveš, za koji se vjeruje da je star 2.000 godina. Dok su mnogi Bosanci i Hercegovci patili od redukcija vode, ovaj bunar, poznat i kao “grčki bunar”, ostao je pun, prkoseći periodu od 80 dana bez kiše. Voda u njemu, prema predanjima, nikada ne presušuje i najvjerojatnije potiče iz ilirskog perioda.
Ovaj ručno građeni kameni bunar oduvijek je bio središte života i okupljanja lokalnog stanovništva. Marinko Šutalo, mještanin Boljuna, prisjeća se kako se voda koristila za pranje vunenih pokrivača, te zalijevanje duhana i povrća, ističući da se život ljudi ovdje oduvijek vrtio oko bunara. Legenda kaže da je Neveš vječni izvor vode, a nekada su u njega bacani predmeti da bi se odobrovoljile zaštitničke sile. I danas je izvor sreće za mještane, jer usprkos dugotrajnoj suši, nije presušio.
Arheolog Ante Vujnović otkriva da je za izgradnju bunara korišteno oko 1.300 kamenih ploča, raspoređenih u dvadeset koncentričnih slojeva. Prosječna dubina bunara iznosi šest metara, dok mu je prečnik na vrhu oko šest, a na dnu oko tri metra. Iako je pojava moderne vodovodne infrastrukture umanjila njegovu praktičnu vrijednost, povijesni i turistički značaj bunara Neveš neprestano raste, posebno nakon UNESCO-ve zaštite obližnje nekropole stećaka, koja je postala popularna turistička destinacija.
Arheolog Edin Bujak naglašava da su ljudi u srednjem vijeku, pa čak i u ranijim periodima kada je ovaj bunar vjerojatno izgrađen, poštovali prirodu, a priroda im je uzvraćala mnogo bolje nego što uzvraća danas. Vjeruje se da je Neveš voda kanalom povezana sa Hutovim blatom, što dodatno objašnjava njenu postojanost. Informacije o ovom misterioznom bunaru prenosi BHRT.
